Premijer Andrej Plenković posljednjih je dana intenzivirao međunarodne aktivnosti, potvrđujući nastavak hrvatske potpore Ukrajini. Nakon sudjelovanja na sastanku “Koalicije voljnih”, razgovora s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim te susreta s predsjednicom Europske komisije Ursulom von der Leyen, Vlada je još jednom naglasila kako ostaje uz europske saveznike koji podupiru Ukrajinu.
Istodobno predsjednik Republike Zoran Milanović nastavlja zastupati drukčiji pogled na rat u Ukrajini i odnose s Rusijom. Zbog različitih stavova dvojice najviših hrvatskih dužnosnika već dulje vrijeme postoje rasprave o tome ostavlja li Hrvatska dojam neujednačene vanjske politike.
Geopolitički analitičar Branimir Vidmarović smatra da građani ne trebaju očekivati izravne sigurnosne posljedice.
“U sigurnosnom smislu ne očekujem nikakve dramatične posljedice. Neće nam zbog toga letjeti ruski dronovi iznad glava. Situacija će se razvijati onako kako se bude mijenjala ukupna globalna sigurnosna slika”, rekao je.
Veći izazov vidi u financijama
Prema njegovu mišljenju, puno ozbiljnije posljedice mogle bi se osjetiti na financijskom planu.
“Financijski će to biti puno veći izazov.”
Ističe kako Hrvatska raspolaže ograničenim mogućnostima za povećanje izdvajanja za obranu, dok se istodobno suočava s demografskim izazovima i dugoročnim financijskim obvezama.
“Mi smo relativno siromašna država i nemamo neograničene kapacitete za povećavanje izdvajanja za obranu. Istodobno nam se rađa sve manje djece, a upravo će buduće generacije nasljeđivati sve te dugove i financijske obveze.”
Dodaje kako se zbog toga otvara pitanje učinkovitosti pojedinih mjera, uključujući ponovno uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja.
“Postavlja se pitanje koliko će sve to biti učinkovito i koliko će stvarno pridonijeti sigurnosti Hrvatske.”
Hrvatska bi trebala nastupati jedinstveno
Vidmarović smatra da bi predsjednik Republike i predsjednik Vlade trebali usklađivati svoje međunarodne aktivnosti kako bi Hrvatska prema inozemstvu nastupala jedinstveno.
“Da obojica prvenstveno razmišljaju o interesima Hrvatske, mogli bi se dogovoriti tko će predstavljati državu u pojedinim situacijama ili čak otići zajedno. Tako bi Hrvatska pokazala jedinstvo i imali bismo u oba reda predstavnike. Ili su se mogli dogovoriti pa da ide samo Milanović, koji također ima veliki ego i mogao je to prihvatiti.”
Prema njegovoj procjeni, za takav dogovor trenutačno ne postoji politička volja.
“Ni jedan ni drugi to neće napraviti. Plenković ima svoje političke ambicije, Milanović također ima izražen ego i Hrvatska je, na neki način, postala taoc njihovih osobnih ambicija.”
Osvrnuo se i na Plenkovićeve europske ambicije
Analitičar smatra kako premijer posljednjih godina nastoji dodatno ojačati svoj položaj na europskoj političkoj sceni.
“Po mojoj procjeni, Plenković želi biti jedan od vodećih europskih političara i spreman je u tome ustrajati bez obzira na okolnosti. To je njegov politički izbor. Iako mislim da bi Macron nakon kraja unutarnjopolitičke priče mogao postati novi šef EU komisije pa tu opet ništa neće biti za Plenkovića, no on i dalje ne odustaje.”
Govoreći o nedavnom sastanku u Parizu, istaknuo je da se u javnosti previše pozornosti pridaje simbolici.
“To što je Vučić bio u prvom redu, a Plenković u drugom nije nikakvo poniženje. To je stvar protokola. Ali pokazuje koliko se kod nas ponekad previše pažnje pridaje simbolima umjesto sadržaju.”
Na kraju je ocijenio kako Europska unija pokušava pronaći novi zajednički politički smjer te izrazio sumnju da će doći do velikog vojnog sukoba Europe i Rusije.
Zaključio je da najveći izazov za Hrvatsku nije neposredna sigurnosna prijetnja, nego izostanak usklađenog vanjskopolitičkog djelovanja. Smatra da bi bolja suradnja predsjednika Republike i predsjednika Vlade dugoročno pridonijela međunarodnom položaju Hrvatske.
