Predsjednik SDSS-a i saborski zastupnik Milorad Pupovac održao je konferenciju za medije na kojoj je govorio o požarima koji su posljednjih dana zahvatili područje Benkovca, Zadra, Biograda i drugih dijelova Dalmacije. Osudio je izazivanje požara zbog kojeg su uhićene četiri osobe, ali se osvrnuo i na reakcije koje su uslijedile nakon njihova uhićenja.
Govorio je i o, kako je rekao, „požaru protiv Srba” koji se svakog ljeta ponovno pojavljuje kroz objave na društvenim mrežama i u dijelu medija.
Na njegove riječi reagirao je saborski zastupnik Josip Dabro, koji je poslao opširan odgovor. U njemu je kritizirao Pupovčev pristup aktualnom slučaju, način na koji se govori o uhićenjima te širi politički kontekst koji se razvio nakon posljednjih događaja.
„Pametan čovjek zna kada treba stati”
Dabro je na početku odgovora poručio Pupovcu da se slučaj ne bi trebao pretvarati u pitanje podjele prema nacionalnoj pripadnosti.
„Milorade, pametan čovjek zna kada treba stati, a pogotovo kada ne smije kriminalno-teroristički akt koristiti za izigravanje etničke žrtve. Prestani gnjev ljudi u Hrvatskoj dijeliti na hrvatski i srpski gnjev, vatrogasce na hrvatske i srpske vatrogasce, vatre i požare na hrvatske i srpske požare.”
Najčitanije zadnjih 7 dana
Dabro je zatim kritizirao Pupovčevo spominjanje „zavičaja” osumnjičenih i njihova podrijetla te poručio da se u središtu pozornosti trebaju nalaziti konkretni postupci osoba obuhvaćenih istragom.
„Prestani govoriti o „zavičaju“ tih kriminalaca i „njihovom narodu”, ostavi se praske poslanica arhiepiskopa SPC koji Srbima i danas umjesto nacionalne manjine i etničke pripadnosti daju status naroda, a Hrvatsku nazivaju „zavičajem” ili po povijesnim regijama.”
Oštra reakcija na Pupovčeve poruke
U nastavku odgovora Dabro je iznio svoje viđenje političke situacije i kritizirao način na koji se aktualni događaji povezuju sa širim društvenim odnosima.
„U Hrvatskoj nema ničega što bi smjelo biti izvan zajedničkog i jedinstvenog hrvatskog, a pogotovo ne nasuprot hrvatskom. Upravo takvim ponašanjem stvaraš i potičeš sumnju prema srpskoj zajednici. Ne samo ti nego i dio medija, koji se zbog višedesetljetnog antifašističkog i lijevoglobalističkog pritiska ne usude jasno govoriti o kriminalnoj skupini uhićenoj zbog serijskog izazivanja požara.”
Dabro je potom govorio o reakcijama javnosti i političkim posljedicama Pupovčevih istupa.
„Milorade, upravo to izaziva gnjev ljudi, osjećaj podčinjenosti i nepravde, potkrijepljen bezbrojnim primjerima tvoga, državnog i općega javnog ponašanja tijekom posljednjih trideset godina. Taj otpor kriminaliziraš nazivajući ga hipodromskim i kninskim patriotizmom. To je hrvatski patriotizam slobodnog naroda. Ti od svega što isprovociraš javno stvaraš „ugrozu Srba”, internacionaliziraš krimogenost hrvatske mladeži i hrvatske povijesti te se, pozivajući na državnu moć i tzv. ustavni patriotizam, postavljaš kao moralni arbitar. Zbilja je dosta. Dosta je i političkog poretka koji takve društvene požare održava živima.”
„Prošlost je još bolno otvorena”
Dabro se zatim osvrnuo na povijesni kontekst i način na koji se u javnosti govori o odnosima između Hrvata i Srba.
„Milorade, prošlost je još bolno otvorena. Hrvatska je država s vlastitim nedostacima, ali je država hrvatskog naroda. Zato bi svima, a posebno zagovornicima različitih političkih i ideoloških koncepata koji se pozivaju na povijesne podjele, trebala biti pouka kako mnogo malih vatri može izazvati oluju i kako mogu opeći palikuće.”
U nastavku je govorio o svom viđenju odnosa između različitih dijelova društva.
„Ne guraj etničke Srbe nasuprot hrvatskom narodu, a to upravo svojim ponašanjem stalno radiš. Ne koristi njihovu sudbinu kao politički štit za vlastite poruke i interese. Njihova zaštita nije u tvojem političkom tutorstvu, nego u hrvatskom narodu i hrvatskoj državi.”
„Tko si ti, Milorade?”
Dabro je Pupovcu postavio i niz pitanja o njegovoj političkoj ulozi i shvaćanju patriotizma.
„Tko si ti, Milorade, i tko ti je, na temelju kojega povijesnog legitimiteta, dao pravo da hrvatskom narodu određuješ kakav patriotizam treba imati? Prestani docirati hrvatskom narodu.”
Osvrnuo se i na četvoricu uhićenih te poručio da njihov slučaj ne bi trebalo pretvarati u širu međunacionalnu raspravu.
„Četvorica uhićenih zbog izazivanja požara ne smiju postati još jedan povod za preusmjeravanje ozbiljnog kriminalnog djela na hrvatsko-srpske odnose. Upravo tvoja reakcija otvara dvojbe o stvarnoj pozadini i političkom kontekstu u koji pokušavaš smjestiti cijeli slučaj. Ni hrvatski ni srpski narod ne trebaju nove podjele. Ne trebaju im novi „zaštitnici” koji će svaki problem pretvarati u etnički sukob.”
„Za razliku od tebe, svoje grijehe plaćam sam”
Dabro se zatim osvrnuo na ranije političke sukobe s Pupovcem i njihova različita stajališta.
„Ničim nisi zavrijedio pravo biti moralni arbitar u Hrvatskoj, ni među Hrvatima, ni među Srbima. Da si samo profesor, intelektualac i hrvatski političar, tvoje bi mišljenje o patriotizmu bilo jedno od mnogih javnih mišljenja u slobodnom društvu. No ti si postao simbol jedne političke pozicije.”
U nastavku je govorio o vlastitom političkom djelovanju.
„Mene si jednom nazvao kukavicom i optužio da rušim ustavni poredak. Ja nastojim graditi, ali ne izbjegavam srušiti loše zidove u kojima ti stvaraš opasne pukotine. Što je za rušenje, ruši se. Na stijeni se gradi dom, ne na pijesku, sjeti se Biblije kad već paradiraš svojom Crkvom.”
Dabro je potom iznio svoje viđenje ustavnog patriotizma.
„Milorade, za razliku od tebe, svoje grijehe plaćam sam. Ne skrivam vlastite slabosti i ne prenosim ih na zajednicu. Kukavičluk je upravo to što ti radiš. Godinama se pozivaš na tzv. ustavni patriotizam, a njime pokušavaš negirati drugi, hrvatskom narodu očito prihvatljiviji oblik patriotizma, onaj hipodromski i kninski. Hipodromski i kninski patriotizam izraz su slobode hrvatskog naroda. Tvoj ustavni patriotizam, kako ga ti tumačiš, postaje negacija te slobode. Da se u Hrvatskoj dosljedno primjenjuje teorija tzv. ustavnog patriotizma, ti prvi ne bi imao političku poziciju koju danas imaš, niti bi nacionalne manjine imale specifično političko pravo na zastupnike. Habermasovu tezu o ustavnom patriotizmu godinama predstavljaš kao politički odgovor Hrvatskoj, iako je ona zasnovana na građanskom političkom konceptu i posebnom povijesnom iskustvu Njemačke.”
„Što skrivaš pod tim zagovorima?”
U nastavku odgovora Dabro je otvorio pitanja hrvatske povijesti, identiteta i političkog smjera koji Pupovac zagovara.
„Što skrivaš pod tim zagovorima? Težnju da se hrvatskom narodu, po matrici koja mu nameće povijesnu krivnju, odreknu vlastita povijest, identitet i nacionalna integracija? Reci to otvoreno. To je ono što nazivam tvojim ustavnim patriotizmom.”
Dabro je potom govorio o povijesnim sukobima i njihovim posljedicama.
„Srbe u Hrvatskoj skupo su koštale meke i grube revolucije protiv Hrvata. Ne treba ni Srbima ni Hrvatima novo zlo. Ljudima je dosta revolucija i „spašavanja” od takvih zaštitnika.”
U nastavku je govorio o političkom djelovanju koje, prema njegovu mišljenju, dodatno produbljuje društvene podjele.
„Posljedice mogu biti jednako opasne. Zato prestani tipovati na hrvatske slabosti i nuditi im pokriće u političkim interesima koji dodatno produbljuju podjele. Svojim političkim djelovanjem ne možeš sakriti sve hrvatske slabosti niti održavati animozitet između Srba i Hrvata kad god treba nešto drugo prikriti. Nisu hrvatske slabosti vječne. Prolazne su. Brže nego misliš. Hipodromska Hrvatska prešla je na lijevu obalu Save i nitko je ne može zaustaviti. Na što ćeš se pozivati sutra kada hrvatski narod na izborima kaže da je dosta kolebljivcima i mutikašama svih profila? Kada odluči svoju težnju za slobodnom hrvatskom državom ustavotvoriti i Republiku Hrvatsku proglasiti hrvatskom nacionalnom državom?”
Dabro je zatim nastavio:
„Na koji ćeš se patriotizam pozivati kada se promijeni Ustav i kada u njemu više ne bude političkih odrednica koje danas smatraš važnima, čak ni u neobvezujućoj preambuli? Prestani izazivati.”
Završna poruka
U završnom dijelu Dabro je upozorio na posljedice političkog zaoštravanja i poručio da se aktualni slučaj ne bi trebao pretvarati u širi sukob.
„To što radiš nije demokratska kultura. Nije ni sloboda. To je političko provociranje i potpaljivanje vatri za koje neće biti moguće odgovornost prebaciti samo na nekolicinu pojedinaca. Potpaljuješ puno opasnije vatre od najvećeg ovogodišnjeg požara.”
Svoju je poruku zaključio riječima:
„Vjetrovi su hiroviti, pogotovo oni olujni.”
Dabrova reakcija tako je otvorila novu političku polemiku nakon Pupovčeva istupa o požarima i uhićenjima četvero osumnjičenih. U središtu njegova odgovora našli su se patriotizam, politička odgovornost i način na koji se aktualni događaji tumače u javnosti.
