JE LI MOGUĆE OVO: Pogledajte zašto je jedan od najboljih hrvatskih generala doživio ovakav tretman od državnog vrha
Petar Stipetić ostavio je dubok trag u Domovinskom ratu, a njegov odnos prema politici i obilježavanju Oluje kasnije je otvorio brojna pitanja o odnosu državnog vrha prema jednom od najpoznatijih hrvatskih generala.
Na današnji dan, 8. kolovoza 1995. godine, dogodio se jedan od najupečatljivijih trenutaka završnice vojno-redarstvene operacije Oluja. Nakon nekoliko dana borbi situacija na terenu bila je sve jasnija, a pred hrvatskim snagama našla se velika skupina protivničkih vojnika.
U središtu tog događaja našla su se dvojica ljudi koji su se poznavali još iz vremena bivše Jugoslavenske narodne armije. Jedan je bio zapovjednik 21. kordunskog korpusa, a drugi hrvatski general koji je tijekom Oluje zapovijedao hrvatskim snagama na tom području.
Bio je to susret koji ni sam hrvatski general toga dana nije očekivao.
Susret koji nije bio unaprijed dogovoren
Zapovjednik 21. kordunskog korpusa Čedo Bulat odlučio je zajedno s oko 5.000 vojnika predati korpus hrvatskim snagama. Njegov izbor bio je posebno zanimljiv jer je osoba kojoj je predao korpus bio Petar Stipetić – nekadašnji nadređeni u JNA, poznanik i prijatelj.
Stipetić toga dana nije znao da će upravo Bulat doći na pregovore i predaju.
“Nisam ga dugo vidio, pa nisam ni znao da je zapovjednik 21. kordunskog korpusa. Mi smo stigli iz UNPROFORove baze ukrajinskog bataljuna u Glini, a on je došao iz pravca Topuskog. Naš susret bio je na cesti. Zaustavili smo vozila na 50-ak metara. Izašao sam iz vozila i gledam, s druge strane iz vozila izlazi Čedo”, prisjetio se za života Petar Stipetić.
Bulat mu je tada prišao i službeno se predstavio. Prema Stipetićevu svjedočenju, susret je protekao vojnički, bez nepotrebnih riječi.
“Propisno je pozdravio, ja odzdravio i on je podnio prijavak ovim riječima: ‘Gospodine generale, pukovnik Čedo Bulat, zapovjednik 21. kordunskog korpusa, predajem vam korpus i čestitam hrvatskoj vojsci na pobjedi.’”
Stipetić mu ponudio da ga osobno odveze
U trenutku predaje postojala je i opasnost za Bulatov život. Stipetić mu je zato ponudio da se presvuče u civilnu odjeću, što je Bulat odbio.
“On je to odbio. Nije htio ni čuti. Rekao je da ostaje u uniformi, sa svojim ljudima, vojnicima i narodom. Rekao sam mu: ‘Čedo, može netko opaliti metak, pa nikad se ne zna. Na tom sektoru imam četiri brigade koje su držale crtu bojišnice i nitko ne može garantirati da od tih 10.000 vojnika jedan neće željeti presuditi po svom. Međutim, ostao je dosljedan. Čak sam mu ponudio da ću ga svojim vozilom odvesti do njegove rodne kuće. I to je odbio”, ispričao je pokojni general Petar Stipetić.
Predaja oko 5.000 vojnika, uz 13 tenkova, 15 teških topova i drugo naoružanje, bila je jedan od najvećih trenutaka predaje tijekom Oluje.
Stipetić je pritom odlučio postupati prema poraženim vojnicima bez ponižavanja. Bulatu i njegovim časnicima nije oduzeto osobno naoružanje, a prema vlastitom svjedočenju, hrvatski general nastojao je osigurati da se predaja završi bez nepotrebnog rizika.
General koji nije želio biti ničiji igrač
Upravo se na odnosu prema Bulatu, ali i na kasnijem životu Petra Stipetića, vidi karakter po kojem je ostao zapamćen.
Stipetić je bio jedan od najobrazovanijih časnika Hrvatske vojske, a tijekom godina nije želio svoju vojnu karijeru povezivati s političkim strankama.
Nije pristajao biti član Generalskog zbora, a njegovi stavovi o politici i načinu obilježavanja Oluje često su se razlikovali od dominantnog javnog pristupa.
Smatrao je da je posao generala završen završetkom rata te da pretjerano isticanje ratne i domoljubne tematike može proizvesti suprotan učinak.
Zbog toga je javno govorio da nema potrebe svake godine obilježavati Oluju na isti način te je smatrao da bi obilježavanje svakih pet godina imalo više smisla.
Posebno mu nije bilo jasno zašto se Knin inzistira kao mjesto proslave Oluje.
“Jer je riječ o simbolu pobjede, ali ne i gradu u kojem su se odvijale vojne operacije”, govorio je Stipetić.
Zbog stavova ostao po strani?
Takvi stavovi nisu uvijek nailazili na razumijevanje.
U tekstu se navodi da Stipetić zbog svojih stavova u nekoliko navrata nije bio pozvan na obilježavanje obljetnice Oluje, a spominje se i njegov izostanak iz Generalskog zbora.
Njegova odluka da ne bude politički svrstan dodatno ga je udaljila od pojedinih političkih struktura. Poput Ante Gotovine, nije želio biti dio Generalskog zbora, smatrajući da se generali nakon završetka rata ne trebaju pretvarati u političke aktere.
Posljednji politički angažman
Pred kraj života Stipetić je pozvan u Savjet za branitelje SDP-a, unutarstranačko tijelo koje se trebalo baviti pitanjima vezanim uz branitelje, Domovinski rat i njihov društveni položaj.
Njegov angažman ipak nije zaživio. Stipetićeva bolest, pogoršanje zdravstvenog stanja i smrt prekinuli su planiranu suradnju.
Ipak, njegov odnos prema politici i javnosti ostao je predmet rasprava i nakon smrti. Dio javnosti smatra da je general koji je odigrao jednu od ključnih uloga u završnici Oluje kasnije ostao nedovoljno cijenjen.
Njegova priča zato nije samo priča o jednom vojnom događaju iz kolovoza 1995. godine. To je i priča o generalu koji je, unatoč velikoj ulozi u Domovinskom ratu, nastojao ostati izvan političkih podjela i zadržati vlastiti stav – čak i onda kada mu to nije donosilo korist.
