Afera Hipodrom ponovno je izazvala snažne političke reakcije nakon razvoja događaja povezanih s Kostom Kostanjevićem, koji je sklopio nagodbu s USKOK-om. Saborska zastupnica Marija Selak Raspudić poručila je da se nakon takvog raspleta više ne može govoriti samo o pojedinačnoj odgovornosti, nego i o političkoj odgovornosti onih koji su ranije javno branili osobe povezane sa slučajem.
Prema njezinom tumačenju, cijeli slučaj prerastao je okvire jedne gradske afere i postao pitanje odnosa prema javnom novcu, transparentnosti i političkoj odgovornosti. Smatra da građani imaju pravo dobiti odgovore o tome kako su gradske vlasti reagirale dok su se optužbe razvijale.
U središtu njezinih kritika našao se zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević. Selak Raspudić istaknula je da je, prema njezinoj ocjeni, on do kraja branio osobu koja je kasnije sklopila nagodbu i priznala određena djela.
Upravo taj dio smatra ključnim političkim pitanjem. Prema njezinim riječima, odgovornost ne završava samo na osobi koja se nalazi u postupku, nego se odnosi i na one koji su ranije davali javnu podršku i uvjeravanja.
Selak Raspudić poručila je kako bi Tomašević, kada bi postojao politički standard odgovornosti, trebao razmotriti ostavku.
Važno je naglasiti da se radi o političkom stavu saborske zastupnice, a ne o pravosudnoj odluci kojom bi bila utvrđena odgovornost gradonačelnika ili drugih političkih aktera. Pravna odgovornost utvrđuje se kroz institucije i postupke, dok se politička odgovornost procjenjuje kroz javnost, birače i političke posljedice.
Upravo razlika između pravne i političke odgovornosti nalazi se u središtu rasprave koja se vodi nakon najnovijih događaja. Dio javnosti smatra da institucije trebaju utvrditi odgovornost pojedinaca, dok drugi smatraju da političari moraju odgovarati i za svoje ranije odluke i javne procjene.
Selak Raspudić dodatno je kritizirala način na koji je, prema njezinom mišljenju, gradska vlast komunicirala slučaj. Smatra da je afera otvorila pitanja o tome kako se reagira kada osobe iz političkog kruga dođu pod povećalo javnosti.
Posebno je naglasila da platforma Možemo, prema njezinoj ocjeni, nakon ovog slučaja više nema isti politički položaj kada govori o borbi protiv korupcije i transparentnosti.
Takve poruke predstavljaju širi politički udar na imidž zagrebačke vlasti, koja je godinama naglašavala drugačiji način upravljanja gradom, veću otvorenost i odgovornost prema građanima.
Ipak, Selak Raspudić nije poštedjela ni HDZ. Poručila je da ni ta stranka nema pravo drugima držati lekcije o aferama i korupciji, smatrajući da su takvi problemi dugo prisutni u hrvatskoj politici.
Time je svoju kritiku proširila izvan jedne stranke i jednog slučaja, naglašavajući da pitanje političke odgovornosti nije problem samo jedne političke opcije.
Slučaj Hipodrom tako je iz lokalne zagrebačke teme prerastao u širu političku raspravu. Oporba ga koristi kao argument protiv gradske vlasti, dok se s druge strane ističe potreba da se razlikuje individualna odgovornost od odgovornosti cijelog sustava.
Za Tomaševića i Možemo ovo predstavlja ozbiljan politički izazov jer se slučaj direktno povezuje s njihovim javnim porukama o transparentnosti i drugačijem upravljanju.
Istovremeno, zagrebačka vlast može tvrditi da politički protivnici koriste aferu za obračun i da se ne smije automatski prenositi odgovornost pojedinca na cijelu administraciju.
Bez obzira na političke stavove, jasno je da će ova tema još neko vrijeme biti prisutna u javnosti. Građani će tražiti odgovore o tome kako se upravlja javnim novcem i kakvi standardi odgovornosti vrijede za izabrane dužnosnike.
Afera Hipodrom zato ostaje jedan od važnijih testova političke odgovornosti. Za oporbu predstavlja priliku za kritiku vlasti, dok je za gradsku upravu prilika da pokaže spremnost na otvorenost i davanje jasnih odgovora.
