Povodom 31. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja skupina mladih iz Hrvatske i Srbije uputila je zajedničko pismo u kojem pozivaju na međusobno razumijevanje, suočavanje s prošlošću i poštovanje svih žrtava rata.
Kako navode, pismo je nastalo tijekom zajedničke razmjene mladih iz dviju država, a medijima je poslano s namjerom da se čuju perspektive koje, prema njihovu mišljenju, godinama ostaju izvan javnog prostora.
“Nijedna knjiga nije dovoljno velika da u nju stane cijela istina”
Na početku pisma autori ističu kako su mnogi koji su rođeni nakon 1995. godine o Oluji učili iz različitih izvora i kroz različite poglede na povijest.
“Ako si rođen nakon 1995., postoji velika vjerojatnost da si o Oluji učio od ljudi koji su već znali što trebaš misliti.”
Dodaju kako su jedni učili da je Oluja bila najveća pobjeda, a drugi da je predstavljala najveću tragediju, ali smatraju da se premalo govori o osobnim sudbinama ljudi koji su izgubili domove i svoje najmilije.
“Odrastali smo u različitim državama. Učili iz različitih udžbenika. Slušali različite himne. Ali nijedna knjiga nije dovoljno velika da u nju stane cijela istina.”
“Možemo imati isti odnos prema ljudskoj boli”
Autori poručuju kako možda nikada neće postojati isto viđenje Oluje, ali vjeruju da može postojati zajedničko poštovanje prema ljudskoj patnji.
“Možda nikada nećemo imati isto sjećanje na Oluju. Ali možemo imati isti odnos prema ljudskoj boli.”
Ističu da su, prema njihovu mišljenju, žrtve predugo služile kao sredstvo političkih podjela umjesto da im se osigura dostojanstvo.
“Bol majke ista je, bila ona Hrvatica ili Srpkinja. Vrijeme je da počnemo pričati i o drugoj strani priče.”
U pismu navode kako je vrijeme da se više govori o ljudima koji su ostali bez domova, starijima koji nisu uspjeli pobjeći, djeci koja su odrastala kao izbjeglice te susjedima koji se nakon rata više nikada nisu pogledali u oči.
Poziv na suočavanje s prošlošću
Na kraju pisma mladi iz Hrvatske i Srbije pozivaju na odgovornost, dijalog i međusobno razumijevanje.
“Vrijeme je da se jedni s drugima suočimo. Vrijeme je da skupimo hrabrosti i priznamo svoju odgovornost. Vrijeme je da uvidimo i patnju drugoga.”
Pismo završava jednostavnom, ali snažnom porukom:
“Što čekamo? I dalje smo susjedi.”
Pismo je potpisala Inicijativa mladih za ljudska prava Hrvatska (YIHR), uz poruku da žele otvoriti prostor za razgovor o različitim iskustvima i sjećanjima vezanima uz rat, uz naglasak na poštovanju ljudskog dostojanstva i važnosti dijaloga.
