Ivan Turudić, glavni državni odvjetnik, ponovno se našao u središtu interesa javnosti nakon istrage povezane s gradonačelnikom Oroslavja Viktorom Šimunićem. Istražitelji su objasnili kako se izvidi odnose na moguće nepravilnosti povezane s Adventom u Oroslavju, a ne na njegova ranija upozorenja o drugim slučajevima.
No, cijeli slučaj ponovno je otvorio rasprave o Turudićevoj karijeri, njegovim ranijim odlukama i brojnim situacijama koje su tijekom godina izazivale pitanja u javnosti.
Uspon kroz pravosuđe i prvi veliki slučajevi
Turudić je rođen 1962. godine u okolici Virovitice, a nakon Domovinskog rata započeo je pravosudnu karijeru. Krajem devedesetih postao je pomoćnik ministra pravosuđa, a početkom 2000-ih imenovan je sucem Županijskog suda u Zagrebu.
Šira javnost upoznala ga je kroz suđenje Hrvoju Petraču u slučaju otmice sina generala Vladimira Zagorca. Taj je predmet bio jedan od najpraćenijih sudskih procesa tog vremena.
Nakon toga pojavile su se različite tvrdnje i kontroverze vezane uz njegov tadašnji položaj i kontakte u političkim krugovima. Dio tih navoda nikada nije sudski potvrđen, ali su godinama ostali predmet javnih rasprava.
Kasnije je Turudić kao sudac vodio i postupke protiv bivšeg premijera Ive Sanadera. Sanader je 2012. nepravomoćno osuđen, no presude su kasnije ukinute zbog proceduralnih razloga.
Slučaj Mamić i pitanja o kontaktima
Jedna od najpoznatijih epizoda bila je povezana sa Zdravkom Mamićem. Tijekom postupka protiv njega pojavile su se informacije o kontaktima između Mamića i Turudića.
Kada su ga novinari ranije pitali o susretima s Mamićem, Turudić je rekao:
“Nisam!”
Nakon što su objavljene informacije o kontaktima, slučaj je dodatno pojačao rasprave o tome koliko su takvi odnosi primjereni za suca koji vodi ozbiljne postupke.
Vrhovni sud kasnije je odlučio da se postupak protiv braće Mamić premjesti iz Zagreba u Osijek.
Odnos s Josipom Rimac ponovno otvorio pitanja
Posebnu pažnju javnosti privukao je i slučaj komunikacije s Josipom Rimac, danas Pleslić.
Objavljene poruke pokazale su da su njih dvoje bili u kontaktu kroz dulje razdoblje, a dio komunikacije odnosio se i na teme povezane sa sudskim postupcima.
Turudić je ranije govorio da je kontakt bio ograničen, dok su kasnije objavljene informacije pokazale opsežniju komunikaciju.
Premijer Andrej Plenković tada ga je branio riječima da Turudić nije lagao, nego da je bio “reduciran u svom izričaju”.
Na čelu DORH-a
Unatoč kritikama dijela javnosti i oporbe, Hrvatski sabor je 2024. godine izabrao Turudića za glavnog državnog odvjetnika.
Nakon toga uslijedile su nove rasprave, posebno oko slučaja bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša i pitanja nadležnosti između USKOK-a i EPPO-a.
Ta odluka izazvala je dodatna pitanja o radu institucija i odnosima unutar sustava kaznenog progona.
Brojne političke polemike
Tijekom godina Turudić je često bio predmet političkih rasprava. Kritičari su problematizirali njegove kontakte, izjave i pojedine odluke, dok su ga njegovi podržavatelji branili ističući njegovu stručnost i dugogodišnji rad u pravosuđu.
U javnosti su se otvarale i rasprave o slučajevima uhićenja koja su se vremenski poklapala s političkim događajima, što je dodatno povećavalo interes javnosti.
Zbog svega toga, pitanje povjerenja u glavnog državnog odvjetnika i dalje ostaje tema oko koje se sukobljavaju različiti stavovi.
Ivan Turudić tako je kroz godine postao jedna od najkontroverznijih figura hrvatskog pravosuđa, a njegove odluke i potezi i dalje izazivaju brojne rasprave među građanima i političkim akterima.
