Jedna objava na društvenim mrežama izazvala je velik broj reakcija građana i otvorila novu raspravu o situaciji koja posljednjih dana privlači veliku pozornost javnosti. Komentari ispod objave brzo su se počeli nizati, a dio građana vrlo je oštro reagirao na poruke koje su im upućene.
U središtu rasprave našao se način na koji je jedna od najosjetljivijih tema posljednjih dana predstavljena javnosti, kao i odgovor koji je nakon toga stigao iz Vlade.
Vučković komentirala intervju francuske novinarke
Ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković na društvenim je mrežama komentirala intervju ugledne francuske novinarke Stéphane Horel, koja je analizirala situaciju s otpadom i PFAS spojevima pronađenima u podzemnim vodama nizvodno od mjesta gdje se u Gospiću godinama odlagao opasni otpad.
Horel je upozorila da zbog nedostatka svih potrebnih istraživanja još nema dovoljno podataka kojima bi se mogla isključiti moguća opasnost za zdravlje. Kazala je i da osobno ne bi jela lički krumpir uzgojen na tom području.
Vučković je takva upozorenja odbacila, opisala ih kao primjer dvostrukih kriterija te poručila građanima da mogu neometano jesti lički krumpir.
Ministrica je također navela da je „površno pregledala“ rad Horel i drugih autora uključenih u projekt Forever Pollution, velik međunarodni novinarski projekt koji se bavi problematikom PFAS spojeva, odnosno takozvanih vječnih kemikalija.
Upravo je taj dio njezina istupa izazvao velik broj reakcija.
Građani joj poručili da dođe u Liku
U komentarima ispod objave javili su se brojni građani koji su izrazili nezadovoljstvo načinom na koji je ministrica pristupila temi.
Jedna stanovnica Like napisala je:
„Osobno me nije briga što i kako komentiraju iz drugih država niti njihovi problemi. Dotična novinarka može jesti što god i gdje god hoće, mene zanima što će jesti MOJ narod u Lici, na Pagu i svugdje nizvodno od Gospića. Vaš je posao hitno sanirati koliko se može, a ako je vjerovati onima koji tvrde da su bolje upućeni, dio opasnog otpada se mora pod hitno vratiti pošiljateljima“.
Druga komentatorica ministricu je izravno upitala gdje su ljudskost i empatija te joj poručila da najprije ode na teren i vidi stvarno stanje.
„Prvo otiđite na teren i svojim očima pogledajte prije nego pokušate egzistencijalni svakodnevni problem sanirati administrativnim baljezganjima“, poručila je.
Nakon toga opisala je svakodnevne situacije s kojima se, kako navodi, građani na tom području moraju nositi:
„Ljudi u Lici su se i jutros probudili i moraju oprati zube, otuširati se, napraviti kavu, oprati rublje, napojiti stoku, zaliti vrt… i tako svaki dan. Pa daj odite u kućanstvo jedno u Lici, objasnite jednoj obitelji kako biste vi prali rublje, tuširali novorođenče, prali zube ili kuhali s muljevitom vodom koja izlazi iz slavina!
Drugo, limitirane analize koje se rade po zastarjelim parametrima po zakonima koji su pisani dok se nije znalo za PFAS na ‘ispravnost’ ne znače ništa kada golim okom vidite da voda nije ok. I posljednje, znali ste odavno i niste napravili ništa, ne na vrijeme. Nemate povjerenje naroda koliko god imali šefovo da nastavite svoj posao. Nećete napraviti ništa“.
Posebno ih zasmetalo „površno pregledala“
Dio građana posebno je reagirao na ministričinu izjavu da je rad Stéphane Horel i drugih autora „površno“ pregledala.
Jedan od komentara glasio je:
„Možda da se malo bolje informirate ne bi bilo površno. Ako je usporedba s drugim državama svima rješenje, onda ste fulali čitav smisao članka. Bogatiti se tuđim opasnim otpadom kada niti sami ne znamo kuda s vlastitim je dno, dna za jednu malu državu koja uporno reklamira ljepotu prirode i čisto more kao ‘glavni adut’ turističke ponude. Bolesno i naopako kako god okrenete jer godinama uništavamo sami sebe“.
Na istu temu drugi su komentirali:
„Površno? Nemate vremena?“
Uslijedio je i komentar:
„Kažeš da si površno pregledala materijale, ništa neobično za tebe, ti sve radiš površno“.
Građani su istodobno postavljali pitanja o tome tko će platiti sanaciju otpada u Gospiću i kada će ona biti provedena, dok su neki izričito tražili da se utvrdi politička odgovornost.
„Nije ovo tema za Facebook, ministrice“
U komentarima su se pojavile i još izravnije kritike ministrice i Vlade.
Jedan građanin napisao je:
„Vrijeme je da i ti i Andrej Plenković odete zauvijek. Prestani se izmotavati s glupostima. Kakve su ove glupe usporedbe? Znači, njihovo smeće je gore od našeg. Ovo je izgovor za djecu od pet godina“.
Drugi je poručio:
„Nije ovo tema za Facebook, ministrice. Fulate ceo fudbal, gospođo. Narod od vas očekuje samo jedno: ostavku. Tako se to radi. Ostavka bi bila moralni čin i visoko cijenjena gesta od strane idućeg poslodavca. Recimo negdje u EU. Tamo se još cijene djela i riječ. Znamo svi mi izvana“.
Pojavio se i komentar:
„Da imaš imalo ljudskosti, dala bi ostavku“.
Građane ne zanimaju usporedbe s drugim državama
Brojni komentatori istaknuli su i da ih ne zanimaju usporedbe broja PFAS žarišta u Francuskoj s onima u Hrvatskoj, što je Vučković spomenula u svojoj objavi.
Jedan od komentara posebno se istaknuo:
„Ne zanimaju nas drugi, vodite brigu o Hrvatskoj. Može netko imati i 1000 PFAS, ali ličko podzemlje mora imati NULU. Nebitno je je li nešto u granicama ili nije. Zašto da se trujemo tuđim otpadom? Svi ste redom zakazali, i SDP i HDZ i svi koji krojite zakone, provodite nadzor od vrha do najnižeg činovnika snosite odgovornost. Sve krakove vlasti ste podredili mafiji. Zašto? Nebitno je koja je to stranka jer uporno pišem da mafija nema granica ni stranku“.
Objavu pratila lavina reakcija
Iz komentara je vidljivo da je dio građana ministričin odgovor doživio kao neprimjeren način komunikacije o temi koja izravno utječe na život ljudi na području Like.
Posebno su se izdvojile kritike vezane uz njezinu poruku da građani mogu jesti lički krumpir, kao i uz činjenicu da je navela kako je materijale francuske novinarke tek površno pregledala.
Istodobno, dio građana traži konkretnije odgovore o sanaciji otpada, mogućim posljedicama za okoliš i odgovornosti institucija koje su bile uključene u rješavanje problema.
Rasprava se zato više ne vodi samo oko jedne objave. Ona je ponovno otvorila šire pitanje povjerenja građana u institucije i načina na koji vlast komunicira kada se govori o mogućem utjecaju onečišćenja na okoliš i svakodnevni život ljudi.
