Iako izbor članova Predsjedništva BiH privlači najveću pažnju javnosti, ova institucija ima ograničene izvršne ovlasti, a njen stvarni utjecaj zavisi od političkih odnosa SNSD-a i HDZ-a na drugim nivoima vlasti.
Bosna i Hercegovina je zvanično ušla u izbornu godinu, a kao i svaki put, najveću pažnju javnosti privlači utrka za Predsjedništvo BiH. Razlog je jasan – riječ je o jedinoj državnoj izvršnoj funkciji na koju građani direktno glasaju na općim izborima.
Ipak, postavlja se ključno pitanje: koliko funkcija člana Predsjedništva BiH zaista znači u praksi?
Ko su potencijalni kandidati
Najviše političke neizvjesnosti trenutno prati bošnjačku poziciju u Predsjedništvu. Denis Bećirović (SDP) već je najavio kandidaturu za novi mandat, dok je Semir Efendić (SBiH) svoju kandidaturu i zvanično potvrdio. SDA još uvijek nije izašla s imenom kandidata, iako se u političkim krugovima spominje više opcija.
Kada je riječ o hrvatskoj poziciji, Demokratska fronta kandidovala je Slavena Kovačevića. HDZ BiH zasad izbjegava javno govoriti o kandidatu, ali je izvjesno da Dragan Čović neće biti u utrci, što je i sam potvrdio. Kao najčešće ime u HDZ-u spominje se Darjana Filipović, dok opozicija u hrvatskom političkom korpusu najavljuje vlastitog kandidata, čija potvrda se još čeka.
U Republici Srpskoj izbor se svodi na dilemu – kandidat SNSD-a ili kandidat opozicije. Pobjeda SNSD-a značila bi nastavak dosadašnje politike, dok bi eventualna pobjeda opozicije otvorila prostor za kooperativniji odnos na državnom nivou, iako se konkretna imena još ne iznose javno.
Kolike su stvarne ovlasti Predsjedništva
Uprkos političkoj važnosti i velikoj pažnji javnosti, Predsjedništvo BiH nema široke izvršne ovlasti. Njegove nadležnosti uglavnom se odnose na vanjsku politiku, koju dijeli s Ministarstvom vanjskih poslova, imenovanje ambasadora te međunarodnu reprezentaciju države.
Ustav BiH propisuje i da Predsjedništvo zaključuje i ratificira međunarodne ugovore, predlaže budžet institucija BiH te imenuje predsjedavajućeg Vijeća ministara.
Politička težina kroz blokade
Upravo imenovanje predsjedavajućeg Vijeća ministara daje Predsjedništvu privremenu političku težinu na početku mandata. Bez te odluke nema formiranja državne vlasti, što je najjasnije pokazano nakon izbora 2018. godine, kada je BiH čak 13 mjeseci bila bez novog Vijeća ministara.
Spor oko ANP-a za NATO tokom 2019. godine pretvorio je Predsjedništvo u mehanizam blokade, a ne političkog napretka.
Istovremeno, četiri uzastopne pobjede Željka Komšića omogućile su HDZ-u da narativ o „ugroženosti Hrvata“ pretvori u snažno političko oružje. Paradoksalno, gubitak pozicije u Predsjedništvu HDZ-u je donio veću političku moć kroz homogenizaciju biračkog tijela i jaču pregovaračku poziciju, posebno u savezu sa SNSD-om.
Zbog toga ni aktuelni odnos snaga 2:1 u Predsjedništvu, koji imaju Denis Bećirović i Željko Komšić, nije rezultirao funkcionalnijim radom države.
Više simbol nego realna moć
Sve navedeno pokazuje da pojedinačna pobjeda bilo kojeg kandidata ne garantuje politički zaokret niti efikasnije funkcionisanje države. Predsjedništvo BiH ostaje institucija snažne simbolike, ali ograničenog stvarnog dometa.
Njegova efikasnost zavisi od političkih dogovora SNSD-a i HDZ-a na drugim nivoima vlasti, a bez tog šireg konsenzusa, izborna drama oko Predsjedništva BiH i dalje će imati više simbolički nego suštinski značaj.