U hrvatskoj javnosti ponovno se otvorilo pitanje položaja umirovljenika i njihova životnog standarda.
Ovoga puta stigla je poruka koja bi mogla izazvati nove reakcije, osobito zbog načina na koji se propituju tvrdnje o rastu mirovina i poboljšanju životnog standarda.
Iza svega stoji vrlo konkretna poruka predsjedniku Vlade, a njezin sadržaj postupno otvara pitanje koje se tiče velikog broja hrvatskih građana.
Oštra poruka Plenkoviću
Predsjednik Bloka umirovljenici zajedno (BUZ) Milivoj Špika obratio se premijeru Andreju Plenkoviću, pritom iznoseći niz kritika na račun odnosa prema umirovljenicima.
Špika se posebno osvrnuo na Plenkovićeve poruke o gospodarskom rastu, plaćama i mirovinama. Smatra da statistički pokazatelji sami po sebi ne prikazuju stvarnu svakodnevicu ljudi koji žive od mirovine.
Upravo zato odlučio je premijeru uputiti vrlo konkretan izazov.
Traži da Plenković iskusi život umirovljenika
Špikin prijedlog svodi se na to da bi Plenković na određeno vrijeme trebao živjeti od iznosa prosječne hrvatske mirovine.
Prema njegovu mišljenju, takvo iskustvo pokazalo bi koliko je teško iz jednog ograničenog mjesečnog iznosa podmiriti sve osnovne životne troškove.
U pismu pritom navodi:
„Ako je tako onda imam jedan jednostavan prijedlog za predsjednika Vlade. Pozivam ga da svojim primjerom potvrdi svoje riječi tako da svoju mjesečnu plaću zamijeni sa prosječnom mirovinom, i to samo na mjesec dana.“
Špika smatra da bi se na taj način najbolje mogla vidjeti razlika između statističkih podataka i stvarne kupovne moći.
„Umirovljenik ne jede postotke“
Jedna od glavnih poruka odnosi se upravo na rast mirovina i njihovu stvarnu vrijednost.
Špika upozorava da povećanje mirovine ne znači nužno i veći životni standard ako istodobno rastu cijene hrane, stanovanja, režija, usluga i drugih osnovnih potreba.
U pismu je to sažeo vrlo izravno:
„Umirovljenik ne jede postotke.“
Nakon toga dodatno objašnjava da umirovljenici svoje svakodnevne potrebe ne mogu podmirivati statističkim pokazateljima, nego stvarnim novcem.
Kako navodi, upravo zbog toga ključno pitanje nije samo koliko je mirovina nominalno povećana, nego koliko se za taj iznos danas može kupiti.
Problem kupovne moći
Špika se u nastavku osvrće na činjenicu da se mirovine često predstavljaju kroz rekordne iznose i postotke povećanja.
Međutim, smatra da takva prezentacija može prikriti stvarni problem ako troškovi života rastu brže od primanja.
Posebno upozorava na svakodnevne troškove poput hrane, stanovanja, lijekova i režija, koji zauzimaju velik dio kućnog budžeta.
U pismu zato postavlja pitanje koliko uopće vrijedi povećanje mirovine ako istodobno poskupljuje gotovo sve što građani svakodnevno moraju kupovati.
Kritike na račun politike prema umirovljenicima
Špika se ne zaustavlja samo na pitanju visine mirovina. Kritizira i način na koji se problem životnog standarda umirovljenika pokušava prikazati kroz jednokratne dodatke i pojedinačna povećanja.
Smatra da bi fokus trebao biti na trajnom poboljšanju položaja ljudi koji su mirovinu ostvarili svojim dugogodišnjim radom.
U tom kontekstu ističe da umirovljenici ne bi trebali biti promatrani kao socijalni slučaj, nego kao ljudi koji su desetljećima radili i izdvajali za sustav.
Izazov koji je teško ignorirati
Špika se na kraju ponovno vraća na svoj prijedlog i poziva Plenkovića da ga prihvati.
„Živite gospodine Plenkoviću jedan mjesec isključivo od iznosa prosječne mirovine, a mi ćemo pratiti kako vam ide.“
Ideja je, prema njegovim riječima, jednostavna – umjesto rasprave o postocima i statistici, potrebno je izravno iskusiti svakodnevicu prosječnog umirovljenika.
BUZ smatra da bi takvo iskustvo moglo pokazati koliko je teško rasporediti ograničena primanja na sve potrebe tijekom mjeseca.
Na kraju pismo završava pitanjem koje sažima cijelu poruku upućenu premijeru:
„Je li hrvatskim umirovljenicima stvarno dobro?“, navedeno je u pismu.
