Poruka riječkog nadbiskupa Mate Uzinića s ovogodišnjeg misnog slavlja na blagdan Velike Gospe privukla je pozornost zbog tema koje je otvorio pred okupljenim vjernicima.
Govorio je o odgovornosti pojedinca prema zajednici, načinu na koji gradimo društvo, odnosu prema zajedničkom dobru, ali i o tome kako se odnosimo jedni prema drugima.
Njegova propovijed tako nije bila usmjerena samo na vjerske teme. Uzinić je otvorio i brojna pitanja o društvu u kojem živimo te upozorio na ponašanja koja, prema njegovu mišljenju, ne pridonose zajedništvu.
Što zapravo gradimo?
Uzinić je u propovijedi govorio o Mariji, Isusu Kristu i porukama koje iz toga proizlaze za suvremeni život.
Posebno se osvrnuo na dvije biblijske slike koje je povezao s današnjim društvom – Babilon i Jeruzalem.
Babilon je pritom opisao kao simbol prostora u kojem prevladavaju strah, oholost i težnja za moći, dok je Jeruzalem povezao s odgovornošću, usklađivanjem različitosti i obnavljanjem odnosa među ljudima.
Upravo iz toga proizašlo je njegovo pitanje koje je snažno odjeknulo među okupljenima:
„Gradimo li Babilon ili grad zajedništva?“
Nadbiskup je upozorio da se način na koji društvo funkcionira vidi i u svakodnevnim odnosima – unutar obitelji, na radnom mjestu, u politici, na društvenim mrežama, ali i unutar Crkve.
Prema njegovim riječima, mir ne počinje samo velikim političkim odlukama, nego i načinom na koji pojedinci razgovaraju jedni s drugima.
„Mir počinje načinom na koji govorimo o drugome“
Uzinić je posebno govorio o odgovornosti za riječi i postupke.
Istaknuo je da bi ljudi trebali preispitati vlastiti doprinos društvu, posebno u vremenu kada se sve češće govori jezikom sukoba i podjela.
Poručio je da se mir gradi svakodnevnim odnosom prema drugima te da odgovornost ne može biti samo zadatak institucija i političara.
U tom je kontekstu otvorio i pitanje zajedničkog dobra te odnosa prema okolišu.
Spomenuo je probleme s nezakonitim odlaganjem otpada u Gospiću i druge slučajeve koji, kako je rekao, predstavljaju rane zajedničkog prostora.
Time je odgovornost pojedinca povezao i s načinom na koji se odnosimo prema zemlji na kojoj živimo.
„Ljubav prema domovini“ pokazuje se djelima
Jedna od snažnijih poruka odnosila se upravo na odnos prema domovini.
„Ljubav prema domovini se ne pokazuje zastavama i riječima, dokazuje se time kako čuvamo svoju zemlju, vodu i more svoje domovine, kako postupamo s otpadom, kako poštujemo zakone i mislimo na djecu koje će sutra živjeti s posljedicama naših današnjih odluka, kako se ponašamo kad je zajednički dom ugrožen“, kazao je.
Upravo se u toj poruci najbolje vidi na koga je Uzinić usmjerio svoju kritiku.
Nije govorio samo o institucijama, nego i o ponašanju pojedinaca, odnosno o tome koliko svaki čovjek svojim postupcima doprinosi društvu i zajedničkom prostoru.
Njegova poruka tako je bila jasna: domovina se, prema njegovu shvaćanju, ne voli samo riječima i simbolima, nego prije svega odgovornim ponašanjem.
Otvorio i pitanja unutar Crkve
Nadbiskup je dio propovijedi posvetio i samoj Crkvi.
Rekao je da se pitanje zajedništva posebno snažno postavlja kada se Crkva suočava s vlastitim problemima i neugodnim istinama.
U tom je kontekstu istaknuo važnost transparentnosti, traženja činjenica i preuzimanja odgovornosti.
„Papa traži od kršćanskih zajednica transparentnost u komunikaciji i iskreno traganje za činjenicama. Ovdje mogu samo s tugom zašutjeti“, rekao je.
Nastavio je porukom da se Crkva gradi kada postoji spremnost na slušanje, traženje istine i preuzimanje odgovornosti.
Poruka koja nadilazi samo blagdan
Uzinić je govorio i o vjeri, smislu patnje i ulozi Boga u životu čovjeka.
Istaknuo je da kršćanska vjera ne obećava život bez teških trenutaka, nego poručuje da čovjek ni u takvim okolnostima nije sam.
U završnom dijelu propovijedi naglasio je važnost ljudi koji se u teškim trenucima uključuju u pomaganje drugima, pokazuju solidarnost i zauzimaju stranu onih kojima je pomoć potrebna.
Njegova poruka tako se na kraju vratila na ono što je bilo jedno od glavnih pitanja cijele propovijedi: kakvo društvo želimo graditi i kakvu odgovornost za njega preuzimamo?
Od odnosa prema bližnjima, preko brige za zajedničko dobro, pa sve do odgovornosti unutar institucija, Uzinić je upozorio da se zajedništvo ne može graditi samo riječima.
Upravo zato njegova poruka s Velike Gospe otvara pitanje koje se ne odnosi samo na jedan dan ili jedan događaj, nego na način na koji svaki pojedinac svojim ponašanjem doprinosi društvu u kojem svi zajedno živimo.
