Slučaj koji je posljednjih dana otvorio brojna pitanja u Gospiću dobio je i svoju političku dimenziju. Umjesto da se rasprava zadrži samo na onome što je pronađeno i onome što institucije sada trebaju učiniti, u javnosti se sve glasnije govori i o načinu na koji je vlast odgovorila na cijelu situaciju.
U središtu pažnje našao se Andrej Plenković, koji je tijekom obraćanja poslao nekoliko vrlo jasnih poruka. Neke od njih odnose se na sigurnost građana, neke na odgovornost institucija, ali posebno se istaknuo način na koji je govorio o onima koji su zbog svega izrazili zabrinutost.
Što je točno premijer rekao i zašto su njegove riječi otvorile mnogo širu raspravu od samog problema u Gospiću?
Plenković zabrinutost građana povezao s „histerijom“
Plenković je tijekom obraćanja javnosti poručio da se oko slučaja, prema njegovu mišljenju, stvara pretjerana atmosfera straha.
“Svjedočimo”, kazao je u utorak, “potpunom fabriciranju histerije od strane onih koji nemaju što drugo ponuditi građanima nego širenje panike u javnom prostoru.”
Premijer je pritom tvrdio da oporba koristi situaciju za politički obračun, dok Vlada problem želi rješavati kroz institucije. Aktualna izvješća potvrđuju da je Plenković oporbu optuživao za stvaranje panike, dok je istodobno naglašavao da se slučaj rješava na kaznenopravnoj, sanacijskoj i političkoj razini.
Tu nastaje ključni problem.
Građani koji upozoravaju na problem otpada ne govore nužno kao politički protivnici Vlade. Dio njih jednostavno želi znati kako je došlo do takve situacije, je li okoliš ugrožen i što će se konkretno napraviti.
„Građani Gospića mogu biti mirni“
Plenković je posebno naglasio da prema dostupnim nalazima nema ugroze za pitku vodu. HZJZ je pritom važan dio argumentacije Vlade, a premijer je poručio da građani mogu biti mirni.
Rekao je:
“Što se tiče građana Gospića, poruka je da ne podlegnu panici, histeriji i fabrikaciji, kako to oporba usred ljeta radi. Zbog sjajne turističke sezone, stabilnoga kreditnog rejtinga, smanjenja inflacije i loših istraživanja javnog mnijenja pokušava profitirati na nalazu Geotehničkog fakulteta”.
O samom uklanjanju otpada dodao je:
“Fond za zaštitu okoliša će pristupiti stabilno, naročito s ovim otpadom na površini. To se treba odvesti i zbrinuti. Nije to posao u jednom danu. Javni poziv za odvoz otpada će biti do 25. kolovoza. Voda za piće je po nalazima HZJZ-a u redu. Ljudi su uplašeni jer im oporba servira ovakve stvari. Građani Gospića mogu biti mirni, ona je kvalitetna”, zaključio je.
Dakle, njegova je poruka dvojaka: problem postoji i država ga mora riješiti, ali dio javne reakcije premijer smatra politički pretjeranim.
Je li kritika građana postala „napad na Hrvatsku“?
Upravo se ovdje otvara pitanje iz naslova.
Kada građani upozoravaju na problem u vlastitom gradu, njihova se kritika može promatrati kao legitimno traženje odgovora. No kada se takva zabrinutost povezuje s političkim interesima oporbe, turističkom sezonom, inflacijom i kreditnim rejtingom, nastaje potpuno drugačija slika.
Kritika Vlade tada više nije samo kritika postupanja institucija. Ona se počinje promatrati kroz pitanje tko navodno šteti Hrvatskoj.
Upravo zato se Plenkovićev nastup može interpretirati kao svojevrsni politički napad na vlastiti narod – ne u doslovnom smislu, nego u smislu oštrog odgovora građanima koji upozoravaju na problem koji izravno utječe na njihovu sredinu.
To nije utvrđena činjenica, nego politička interpretacija njegova nastupa.
Domoljublje kao dio političke obrane
Posebno je zanimljivo što se u cijeloj raspravi pojavljuje i pitanje domoljublja.
Ako se upozoravanje na ekološki problem prikazuje kao pokušaj narušavanja ugleda Hrvatske, turističke sezone ili političke stabilnosti, postavlja se pitanje može li se građanska kritika vlasti početi doživljavati kao nedostatak domoljublja.
To je upravo granica na kojoj Plenkovićeva obrana postaje politički najosjetljivija.
Jer građani Gospića ne trebaju biti politička oporba da bi imali pravo pitati kako je došlo do problema s otpadom. Ne trebaju biti protivnici Vlade da bi tražili odgovore o zaštiti svojeg okoliša. I ne moraju prihvatiti svako uvjeravanje institucija bez dodatnih pitanja.
Na kraju će presuditi rezultati
Plenković tvrdi da će se otpad ukloniti, da će se utvrditi odgovorni i da razloga za paniku zbog vode nema. Vlada ističe da se problem rješava kroz institucije, dok dio javnosti traži konkretnije odgovore i bržu reakciju.
Zato će se prava ocjena cijele situacije na kraju mjeriti rezultatima: koliko će brzo otpad biti uklonjen, što će pokazati daljnja mjerenja i hoće li biti utvrđena odgovornost onih koji su omogućili nastanak problema.
Do tada ostaje otvoreno i političko pitanje koje je mnogo šire od samog Gospića: može li vlast istodobno braniti svoj način postupanja i prihvatiti da zabrinutost građana nije nužno politički napad?
Upravo na tom pitanju danas se lomi velik dio rasprave oko Gospića.
