Predsjednik Europskog vijeća Antonio Costa posljednjih je dana izazvao brojne reakcije među europskim čelnicima nakon što je, prema dostupnim informacijama, predložio uspostavu izravnog diplomatskog kanala između Bruxellesa i Moskve radi mogućih razgovora o završetku rata u Ukrajini.
Najveći dio rasprave nije se vodio samo oko same ideje, nego i oko činjenice da o takvom potezu prethodno nije obavijestio ostale čelnike država članica niti je za njega tražio zajedničku suglasnost.
Podijeljene reakcije europskih lidera
Nakon što je inicijativa postala poznata, uslijedile su različite reakcije.
Dio europskih čelnika smatra da bi razgovori mogli otvoriti prostor za traženje rješenja, dok drugi upozoravaju da o takvim potezima ne može odlučivati pojedinac bez prethodnog dogovora svih članica.
Njemački kancelar Friedrich Merz i francuski predsjednik Emmanuel Macron nisu podržali način na koji je Costa postupio, dok su belgijski premijer Bart De Wever i španjolski premijer Pedro Sánchez otvoreno podržali njegov prijedlog smatrajući da diplomacija mora ostati jedna od mogućnosti za završetak sukoba.
S druge strane, predstavnici baltičkih država i poljski premijer Donald Tusk izrazili su protivljenje takvoj ideji.
Plenković nije kritizirao Costinu inicijativu
Među čelnicima koji su komentirali cijelu situaciju bio je i hrvatski premijer Andrej Plenković.
Za razliku od pojedinih europskih lidera, nije kritizirao samu komunikaciju između Costina ureda i Moskve.
“Ne vidim ništa problematično u tome što je vanjskopolitički savjetnik predsjednika Europskog vijeća Antonija Coste obavio jedan ili dva telefonska razgovora. To je sasvim prirodno i normalno u ovim okolnostima”, rekao je Plenković.
Takvom izjavom ostavio je dojam da ne želi unaprijed zatvoriti vrata mogućim diplomatskim inicijativama te je zadržao uravnotežen pristup prema raspravi koja se vodi među europskim partnerima.
Zašto se spominje Plenkovićeva moguća uloga?
U političkim i diplomatskim krugovima sve se više govori o mogućim scenarijima ako Costina inicijativa dobije potporu država članica.
Jedan od njih jest mogućnost formiranja europskog pregovaračkog tima koji bi vodio razgovore s ruskom stranom.
Upravo se u tom kontekstu može povezati naslov članka. Pojedini analitičari smatraju da bi se, zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu u europskoj politici i radu na međunarodnim odnosima, među mogućim kandidatima mogao naći i Andrej Plenković.
Kao dugogodišnji predsjednik Vlade i bivši zastupnik u Europskom parlamentu koji je bio izvjestitelj za Ukrajinu, Plenković ima iskustvo koje se često ističe kada je riječ o europskim institucijama i vanjskoj politici.
Zašto bi takva uloga nosila veliki rizik?
Ako bi doista dobio važnu ulogu u mogućim pregovorima, odgovornost bi bila znatno veća nego danas.
Upravo zato pojedini diplomatski izvori upozoravaju da bi osoba koja vodi tako osjetljiv proces mogla postati predmet pojačanog interesa različitih država, obavještajnih službi i raznih oblika političkih pritisaka.
Na to se odnosi i naslov članka, jer bi preuzimanje jedne od najvažnijih diplomatskih uloga u Europi značilo da bi svaki potez budućeg pregovarača bio pod povećalom međunarodne javnosti.
Istodobno, dio sugovornika smatra da postoje i ozbiljne prepreke takvom scenariju, prije svega zbog dosadašnje hrvatske politike prema Ukrajini, ali i zato što bi za uspješne pregovore bilo potrebno da obje strane imaju povjerenje u osobu koja ih vodi.
Otvara se i druga mogućnost
Ako Costina inicijativa ne dobije potporu država članica, u europskim političkim krugovima već se spominje mogućnost promjena na čelu Europskog vijeća u budućnosti.
U tom slučaju ponovno se otvara prostor za nagađanja o mogućim kandidatima za najviše europske dužnosti, među kojima se u pojedinim analizama spominje i ime hrvatskog premijera.
Hoće li se ostvariti jedan od tih scenarija, za sada ostaje neizvjesno, no rasprava o Costinoj inicijativi već je otvorila pitanje budućih odnosa Europske unije prema Rusiji te mogućih promjena unutar europskog političkog vrha.
