Slučaj koji je šokirao Jugoslaviju: Iz banjalučke gimnazije izbačena 132 učenika
Kada je 1965. godine iz gimnazije u Banjaluci isključeno čak 132 učenika, cijela tadašnja Jugoslavija ostala je zatečena slučajem koji je otvorio veliku raspravu o obrazovnom sistemu, disciplini i kriterijima kažnjavanja učenika.
Ugledni sedmičnik NIN detaljno je pratio cijeli slučaj kroz seriju tekstova pod nazivom „dosije 132“, objavljujući brojna pisma, reakcije i komentare javnosti.
Polemika o školama i kažnjavanju učenika
Početkom 1965. godine NIN je otvorio pitanje da li škole imaju preveliku samostalnost kada odlučuju o isključivanju učenika.
„Školsko polugodište nije samo raspust: srećni dani i zimovanje na snijegu, već i problemi pojedinaca i društva. Isključen je veliki broj učenika zbog slabog uspjeha. Zabrinule su cifre u Banjaluci i Prištini“, pisao je tada NIN.
Javnost je tražila odgovore na pitanja da li su kriterijumi bili prestrogi i da li je obrazovni sistem imao jedinstvena pravila za cijelu državu.
Profesor Kreco branio odluku škole
Predsjednik Savjeta banjalučke gimnazije profesor Omilj Kreco tvrdio je da učenici nisu udaljeni samo zbog loših ocjena.
„Zašto se nigdje ne spominju ponašanje i vladanje udaljenih učenika, kojima se istovremeno odlukom naše gimnazije pruža mogućnost da privatno polažu razred na kraju školske godine“, naveo je Kreco u pismu upućenom NIN-u.
Isticao je da su roditelji i lokalne vlasti bili upoznati sa pravilima škole i da su ih podržavali.
Kritike roditeljima
Kreco je u svojim reakcijama kritikovao i roditelje učenika, tvrdeći da mnogi nisu pratili školovanje svoje djece niti dolazili na roditeljske sastanke.
„Tu javnost skoro nikako ili veoma rijetko viđa naša škola. Možda svega jednom ili dva puta godišnje“, napisao je.
Dodao je kako su brojni roditelji zbog poslovnih i društvenih obaveza zanemarili svoju odgovornost prema djeci.
Učenici imali i po 13 negativnih ocjena
Profesor Kreco branio je odluku škole navodeći da su pojedini učenici imali između šest i 13 negativnih ocjena.
„Da li je nezakonito držati u školi djecu za koju psiholog škole kaže da su nesposobna za gimnaziju?“, pitao je tada Kreco.
Prema njegovim riječima, stručne analize pokazale su da dio učenika nije mogao pratiti gimnazijski program, a tolerisanje takvog stanja vodilo bi, kako je tvrdio, „anarhiji i toleranciji nerada“.
Problem počeo još pri upisu
Od ukupnog broja udaljenih učenika čak 80 ih je bilo iz prvih razreda gimnazije.
Kreco je tvrdio da je pravi problem nastao još tokom upisa, kada je škola, pod pritiskom lokalnih vlasti, primila sve prijavljene učenike.
„Primili smo ih i pogriješili“, napisao je tada profesor Kreco.
Dodao je da se od škole kasnije tražilo da po svaku cijenu zadrži učenike koji nisu mogli pratiti nastavu, što je uporedio sa „gradnjom mostova koji će se sami srušiti“.
