Državni tužilac Ćazim Hasanspahić gotovo deset godina nije poduzeo nijednu značajnu radnju u predmetu koji se odnosi na navodne ratne zločine protiv lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića, objavio je portal Istraga.
Prema dostupnim informacijama, predmet je formiran još 2016. godine, ali je godinama ostao neaktivan. Tek nakon što je Hasanspahić prošle sedmice razriješen dužnosti tužioca u Odjelu za terorizam i premješten u Odjel za organizirani kriminal, utvrđeno je da se spis nalazi kod njega.
Predmet završio u pogrešnom odjelu
Za sada nije poznato kako je predmet koji se odnosi na ratne zločine završio kod tužioca koji je radio u odjelu za terorizam, umjesto u Odjelu za ratne zločine Tužilaštva BiH.
U vrijeme formiranja predmeta tim odjelom je rukovodila Gordana Tadić, koja je godinu kasnije postala vršiteljica dužnosti glavne državne tužiteljice.
Prema navodima izvora, Hasanspahić u ovom predmetu nije poduzeo nijednu značajniju procesnu radnju, a određeni period predmet čak nije bio evidentiran u TCMS sistemu, odnosno elektronskom sistemu za upravljanje predmetima u pravosuđu.
Dokument iz 1993. godine
Predmet je povezan s dokumentima koji su ranije objavljivani u medijima, a koji se odnose na navodnu ulogu Dragana Čovića u korištenju prisilnog rada Bošnjaka zatočenih u logorima tokom rata.
Još 2013. godine Federalna televizija objavila je dokument s haškom oznakom u kojem se navodi da je Čović tražio da se zatvorenici iz logora pošalju na rad u mostarsku fabriku Soko.
U dokumentu datiranom 22. juna 1993. godine navodi se zahtjev za upućivanje deset zatvorenika radi obavljanja poslova na postavljanju zaštitne ograde u kompleksu fabrike.
Dokument nosi potpis Dragana Čovića.
Čović: Sve što sam radio bilo je časno
Dragan Čović je kasnije, gostujući u emisiji “Nedjeljom u 2” na HRT-u, komentarisao sporni dokument.
Na pitanje voditelja Aleksandra Stankovića o autentičnosti dokumenta, Čović je rekao da je moguće da dokument postoji, ali da se u njemu ne može pronaći ništa što ga direktno tereti.
Prema njegovim riječima, sve što je radio u periodu od 1992. do 1995. godine bilo je, kako je naveo, časno.
Također je izjavio da tokom rata “niko nije radio za novac” te da prema zatočenicima, kako je tvrdio, nije bilo nečasnog postupanja.
Svjedočenja bivših logoraša
Kasnije su i pojedini mediji objavili svjedočenja bivših logoraša koji tvrde da su radili u kompleksu fabrike Soko.
Jedan od njih, Samir iz Stoca, ispričao je da je nakon hapšenja odveden u logor Dretelj, a zatim i u kasarnu, odakle je upućivan na različite radove.
Prema njegovim riječima, nekoliko mjeseci je radio u kompleksu Soko, gdje su zatočenici obavljali razne poslove, od čišćenja prostorija do tehničkih radova.
Tokom tog perioda, kako je naveo, logoraši su bili izloženi prijetnjama i teškim uslovima rada.
Predmet nikada nije pokrenut
Uprkos ovim navodima, Tužilaštvo BiH nikada nije intenziviralo rad na ovom predmetu.
Prema informacijama koje su objavljene, spis je gotovo deceniju ostao neaktivan u ladici tužioca Hasanspahića.
Tek nakon njegove smjene u odjelu za terorizam otkriveno je da se predmet nalazi kod njega.
Pod lupom disciplinskog tužioca
Ćazim Hasanspahić je, prema navodima medija, trenutno i pod istragom Ureda disciplinskog tužioca.
Sumnja se da je, putem putnih naloga, pratio aktivnosti istražitelja Tužilaštva BiH koji su radili na predmetima za koje su bili zainteresovani pojedini tužioci, iako formalno nisu bili zaduženi za te istrage.
Ovaj slučaj dodatno je otvorio pitanja o načinu vođenja pojedinih predmeta u pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine.