
Napetost oko pojedinih političkih pitanja ponovno raste, a iza svega se otvaraju pitanja na koja nije jednostavno dati odgovor. Od odnosa sa susjedima do ponašanja unutar europskog savezništva, posljednji događaji ponovno su pokazali koliko različiti mogu biti pogledi na hrvatske interese.
U javnosti se sve češće raspravlja o tome treba li Zagreb u pojedinim situacijama zauzeti čvršći stav i koliko prostora treba ostaviti kompromisima. Jedan bivši visoki državni dužnosnik sada je iznio vrlo jasnu procjenu, a neke njegove riječi posebno su usmjerene na postupanje hrvatskih vlasti.
Što Hrvatska treba napraviti za svoje interese?
Orsat Miljenić, bivši ministar pravosuđa i predstojnik Ureda predsjednika Republike Zorana Milanovića, smatra da Hrvatska ne može računati na to da će drugi unaprijed zastupati ono što je važno hrvatskoj strani.
“Osnovni problem je što se kao država nismo nametnuli. Europska unija funkcionira vrlo jednostavno – nitko vam ništa ne daje, morate sami prepoznati svoj interes i boriti se za njega. Zatim partnere uvjeriti da ste zbog njega spremni ići do kraja. Morate se za taj interes boriti”, rekao je Miljenić.
Prema njegovoj ocjeni, država mora najprije jasno odrediti što želi postići, a zatim svoje partnere uvjeriti da iza toga doista stoji. Kao primjer je izdvojio situaciju u kojoj je smatrao da je hrvatska strana trebala postupiti drukčije.
GRAĐANI REKLI SVOJE: Postavljeno im pitanje što misle o Plenkoviću, ovakve odgovore nitko nije mogao zamisliti
2
JE LI OVO MOGUĆE: Ako se ove tvrdnje pokažu točnima, cijela Hrvatska bi se digla na noge
3
NOVI HOROR U HRVATSKOJ: Otkrivena je nova zastrašujuća količina otpada, iza svega stoji nešto što nitko nije mogao zamisliti
Posebno se osvrnuo na događaj u Parizu
Riječ je o srpanjskom mimohodu u Parizu, gdje je Miljenić problematizirao odluku hrvatske Vlade i okolnosti u kojima su hrvatski pripadnici sudjelovali na događaju.
“Vidjeli smo to u Parizu na mimohodu u srpnju. Što je napravila hrvatska Vlada, ne prepoznajući hrvatski interes? Poslala je hrvatske specijalce da marširaju pred kim? Pred Vučićem. Vučić, zagovaratelj Ratka Mladića, čovjek koji je aktivno sudjelovao u agresiji na Hrvatsku, sjedi u prvom redu, a mi marširamo pred njim. Samo zato što su to rekli Francuzi i mi skočili kao pačići. Trebalo im je reći, kao strateškim partnerima, da to na rade jer nam je to problem. I ako će to raditi, mi ćemo raditi nešto drugo.”
Miljenić smatra da se hrvatski interesi moraju otvoreno komunicirati i prema državama s kojima Zagreb ima dobre odnose. U suprotnom, upozorava, može se dogoditi da se određeni potezi donesu bez dovoljno uvažavanja hrvatskog stajališta.
Nastavak razgovora otvorio je i pitanje Srbije
Nakon toga osvrnuo se na širi odnos prema Srbiji te na način na koji se prema toj državi postavlja Europska unija.
“Čuli su da se ljudi bune pa malo reagiraju. Istovremeno te zemlje i ta Komisija nagovaraju druge da popuste oko Srbije, koja dobiva stotine milijuna eura iz proračuna. Zato, treba sve staviti na stol i razgovarati. A što se tiče Srbije, to je njen poraz, poraz iskoraka prema boljem sutra.”
Uz politički aspekt, Miljenić je izdvojio i pitanje sigurnosti. Njegova je procjena da postupci srbijanskog vodstva mogu utjecati na sigurnosnu politiku Hrvatske.
“Možemo govoriti o još jednom problemu koji imamo i moramo biti toga svjesni – ovaj režim u Srbiji nas tjera na utrku u naoružanju. Ako imate na čelu čovjeka koji je sudjelovao u agresiji, govori o nekakvom drugom poluvremenu, veliča čovjeka koji je radio zločine i nad Hrvatima… to je problematično. Zato, mimo svoje volje, kao žrtva agresije, ući u to kako ne bismo goloruki dočekali prijetnju. I, umjesto da naši saveznici prodaju oružje kome stignu, trebali bi razmisliti. Zašto se naoružava jedna zemlja bez vidljivog neprijatelja i koja pretendira na ulazak u EU?”
Bivši ministar povukao je i paralelu s prošlošću
Miljenić se zatim vratio na razdoblje kada je bio ministar pravosuđa i na iskustva koja je tada imao u odnosima sa Srbijom. U tom je kontekstu govorio o odnosu prema Ratku Mladiću i političkim porukama koje iz toga mogu proizaći.
“To ne da je paradoks nego osnovni problem. Ako kao država, službeno, stajete iza osobe koja je napravila što je napravila, izvela agresiju prema mojoj zemlji, kakva je to poruka? Da je dobro što se ubijalo ljude, bombardiralo naše gradove? Vi stojite iza toga i nakon više od 30 godina? Zato reakcija mora biti jaka, a ne slaba. Pa Vučić se nije promijenio, on je haračio po Glini i popuštanje ničemu nije dovelo. Sa svojim saveznicima, ako su nam saveznici, moramo jasno dati do znanja što je naš interes.”
No razgovor se nije zadržao samo na odnosima Hrvatske i Srbije. Drugi dio otvorio je pitanje odgovornosti institucija i reakcije građana na probleme koji ih izravno pogađaju.
Građani traže odgovore zbog problema s otpadom
Miljenić je govorio i o prosvjedu održanom 5. rujna u Zagrebu, koji su organizirale udruge građana iz Gospića nakon otkrića o ilegalnom odlaganju opasnog otpada na području Like i drugim dijelovima Hrvatske.
Prema njegovu mišljenju, takve reakcije građana važne su jer vlastima pokazuju da javnost očekuje odgovore i konkretnu odgovornost. Istodobno upozorava da problem ne bi trebalo promatrati samo kroz jedan slučaj, nego utvrditi kako je došlo do propusta i tko za njega treba odgovarati.
Posebno se osvrnuo na funkcioniranje institucija i posljedice izostanka odgovornosti.
“Bio sam ministar i ako se ne bojite za sebe, ne tjerate sustav da radi. Sustav uvijek gleda čelnu osobu pa ako se ne radi, onda se ne radi. Građani gledaju tko je odgovoran, a ispada nije nitko. Tko je odgovoran za 37.000 tona otpada? Ministar možda nije, ali treba reći tko jest u njegovom sustavu i da onda leti.”
Miljenić smatra da bi se unutar sustava trebalo jasno utvrditi tko je odgovoran za propuste te da bi odgovornost morala imati stvarne posljedice.
“Kad se to počne raditi, onda će i kaznena odgovornost imati učinka. Bez toga – ništa. Sustav je loše postavljen i zamišljen je da nitko ne odgovara ni za što, a bez toga ne možemo imati dobro društvo. Građani to vide.”
Što očekuje od vlasti?
Na kraju se osvrnuo na postupanje Vlade nakon što je problem s otpadom privukao veću pozornost javnosti. Smatra da reakcija građana treba biti važan signal svakoj vlasti.
“Strah. Vlast se mora bojati građana. Ako se ne boji, može raditi što hoće. Zašto se uopće uvozio taj otpad? Nama to ne treba i treba poslati poruku – zarada nije vrijedna našeg zdravlja i okoliša. Idemo riješiti naš problem, a onda brinuti o drugima”, zaključuje.



