Slučaj iz Živinica, u kojem je otac Adnan Sinanović ostao sam sa tri maloljetne djevojčice nakon što ih je, prema navodima, napustila majka, otvorio je ozbiljna pitanja o funkcionisanju sistema zaštite djece u Bosni i Hercegovini.
Ova potresna priča izazvala je veliku pažnju javnosti, a prema ocjenama dijela građana i stručnjaka ukazuje na dublje probleme – sporost institucija, nedovoljno efikasnu primjenu zakona i potrebu za hitnim reformama.
Sve češće se bilježe slučajevi napuštanja djece, izbjegavanja roditeljskih obaveza i neplaćanja izdržavanja, što, kako upozoravaju, više nije izolovana pojava, već zabrinjavajući trend.
“Postala je masovna pojava ostavljanja maloljetne djece bez brige i nadzora. Ukoliko je njen muž bio ‘loš čovjek’, kako ona tvrdi, zašto je onda njemu ostavila troje djece na brigu 24 sata dnevno? Majke ne ostavljaju svoju djecu bez brige i hrane ni na jedan jedini dan”, navodi grupa građana koja je podnijela prijavu.
U ovakvim situacijama ključnu ulogu imaju nadležne institucije. Centri za socijalni rad dužni su hitno reagovati kada postoji sumnja na ugroženost djece, policija prikuplja dokaze i obavještava tužilaštvo, dok tužilaštva procjenjuju postojanje elemenata krivičnog djela i pokreću postupke.
Međutim, u praksi se često ukazuje na kašnjenja i nedovoljno odlučne reakcije, što dodatno produbljuje nepovjerenje građana u sistem.
Prema dostupnim informacijama, građani su već podnijeli krivične prijave nadležnim institucijama u Tuzlanskom kantonu, očekujući brzu i adekvatnu reakciju. Dopisi su upućeni i višim nivoima vlasti, uključujući Parlamentarnu skupštinu BiH, ministarstva pravde i Parlament Federacije BiH, uz zahtjev da se očituju o ovom i sličnim slučajevima.
Važeći zakoni u Federaciji BiH već predviđaju sankcije za zapuštanje djece i izbjegavanje izdržavanja, uključujući novčane i zatvorske kazne, dok Porodični zakon jasno definiše obaveze roditelja. Ipak, problem se, kako ističu upućeni, ne nalazi u zakonima, već u njihovoj nedosljednoj primjeni.
Kazne su često blage, postupci dugotrajni, a sankcije neefikasne, zbog čega iz javnosti dolaze zahtjevi za strožije mjere. Predlaže se uvođenje rigoroznijih kazni, automatsko pokretanje postupaka po službenoj dužnosti, kao i brže sankcionisanje neplaćanja alimentacije.
Također, traži se jasnije definisanje obaveze hitnog postupanja centara za socijalni rad, uz utvrđivanje odgovornosti u slučajevima nepostupanja.
Slučaj iz Živinica mnogi vide kao upozorenje koje bi trebalo pokrenuti ozbiljne promjene u sistemu, uz poruku da djeca ne smiju biti žrtve sporosti institucija i neodgovornosti odraslih.
Od nadležnih se očekuje da se uskoro očituju i predstave konkretne mjere kako bi se spriječilo ponavljanje sličnih situacija u budućnosti.