Dva mjeseca nakon teške tramvajske nesreće u Sarajevu u kojoj je život izgubio mladić iz Brčkog Erdoan Morankić, njegov otac Arman Morankić prvi put je javno govorio o tragediji koja je pogodila njegovu porodicu.
U potresnom razgovoru opisao je trenutke nakon nesreće, borbu da zadrži porodicu na okupu i težinu gubitka s kojim se svakodnevno suočava.
– S obzirom na sve što se desilo, dobro sam koliko se može biti. Imamo uspone i padove, počnemo tonuti, pa se borimo da ostanemo – rekao je, dodajući da je odmah nakon nesreće pokušao smiriti porodicu i sabrati misli.
Ispričao je kako je razmišljao samo o tome da bude zajedno sa svojom djecom i da zajedno prođu kroz tragediju, ističući da mu je životno iskustvo donekle pomoglo da izdrži.
– Pokušao sam da porodicu održim koliko-toliko stabilnom. Kroz našu kuću je u ova dva mjeseca prošlo hiljadu ljudi – naveo je.
Zahvalio se svima koji su pomogli porodici, posebno ljudima iz Sarajeva koji su pomogli u organizaciji transporta tijela.
Govoreći o djeci, istakao je koliko su mu značili.
– Nije što su moja, ali to su zlatna djeca – rekao je, naglašavajući da mu je sada najveći izazov kako pomoći drugom sinu da podnese gubitak brata.
Osvrnuo se i na stanje u društvu, ističući da odgovornost za tragediju ne može biti svedena na jednog čovjeka.
– Ovdje nije kriv jedan čovjek, nego sistem ili više povezanih sistema. Treba se vratiti 15 ili 20 godina unazad i vidjeti gdje su greške nastajale – rekao je.
Dodao je da ga najviše brine da u cijelom procesu ne strada neko ko nije kriv.
– Samo da ne odgovara pogrešan čovjek – poručio je.
Naglasio je da je upozoren da bi istraga mogla trajati dugo, te da je riječ o složenom i teškom slučaju.
Govorio je i o sigurnosti u gradovima, navodeći da je kao roditelj uvijek strahovao za svoju djecu, ali da nikada nije mogao zamisliti da će ih ovakva tragedija zadesiti.
– Ovo je bila jedna od hiljadu mogućnosti, nikada nisam pomislio da se može desiti mojoj djeci – rekao je.
Komentarisao je i stanje u saobraćaju, spominjući stare tramvaje i sistemske propuste.
– Ako se neko obogatio na račun starih tramvaja, a meni se ovo desilo, neka to nosi na savjesti – izjavio je.
Dodao je da uzrok nesreće može biti kombinacija više faktora, od ljudske greške do tehničkih propusta.
– Može biti greška vozača, može biti greška servisera. Sve to treba ispitati – rekao je.
Na kraju je iskreno govorio o ličnoj boli i gubitku.
– Ja sam dijete izgubio, tu više nema šta da se kaže. Život je opasan, više je mogućnosti da umremo nego da ostanemo živi i zdravi. Meni je teško i u nabavku otići – rekao je.
Istakao je i da su razgovori sa ljudima postali izuzetno teški.
– Sve nakon “primi moje saučešće” je naporno. Prošli smo hiljade takvih razgovora – zaključio je.