U vremenu kada se često govori o krizama identiteta, gubitku moralnih vrijednosti i izazovima savremenog odgoja, postoje priče koje nadahnjuju i vraćaju vjeru u snagu ljudskog duha i porodičnih vrijednosti. Jedna takva priča dolazi iz Bosne i Hercegovine – priča o porodici Čolić iz Žepča.
Ova porodica simbolizira koliko su mentalno zdravlje djece i mladih, vjera i porodična podrška ključni u formiranju snažnih, stabilnih ličnosti, bez obzira na životne nedaće.
Glavni junak ove životne priče je Dino Čolić – čovjek koji je u mladosti ostao bez roditelja, prošao kroz ratne strahote i preživio logor. Još kao dječak, sa samo petnaest godina, završio je u ratnom logoru, gdje je suočen sa nehumanim uslovima, ali je iz svega toga izašao sa očuvanim dostojanstvom i snagom duha.
Nakon rata, pokušao je izgraditi miran život. Zaposlio se u rudniku i osnovao porodicu. Međutim, sudbina je imala nove izazove za njega. U rudarskoj nesreći Dino je doživio povredu nakon koje je ostao trajno nepokretan. Takva tragedija bi mnoge slomila, ali ne i njega. Naprotiv, pokazao je da fizičko stanje ne mora biti prepreka duhovnoj snazi i roditeljskoj odgovornosti.
Uprkos invaliditetu, Dino i njegova supruga Selma podizali su svoju djecu u duhu vjere, poštenja i predanosti znanju. U porodici gdje otac nije mogao hodati, ali je mogao bodriti, učiti i voljeti, stasali su mladi ljudi izuzetnog karaktera. Danas su dvoje njihove djece hafizi – osobe koje cijeli Kur’an nose u srcu i znaju ga napamet. Njihov sin, Eldin Čolić, postao je prvi hafiz u Žepču nakon Drugog svjetskog rata, a potom i njegova sestra hafiza.
Ovakvi rezultati nisu došli sami od sebe. Oni su plod godina odricanja, posvećenosti i stabilne porodične atmosfere, što je presudan faktor za mentalno zdravlje djece i mladih. U okruženju gdje se često zaboravlja važnost emocionalne podrške, ova porodica pokazuje koliko je bitno da djeca odrastaju uz osjećaj pripadnosti, ljubavi i smisla.
Dinin primjer potvrđuje da ni najteže životne okolnosti ne moraju biti prepreka u ostvarivanju velikih ciljeva. Iako je bio bez roditelja, bez zdravlja i često bez materijalnih sredstava, bio je prisutan dušom i snagom volje u životima svoje djece. Njegovo prisustvo, iako često tiho, bilo je snažna poruka ohrabrenja i vjere u uspjeh.
Ova priča nije samo svjedočanstvo o odgoju hafiza. Ona je dokaz koliko duhovna stabilnost roditelja pozitivno utiče na mentalno zdravlje djece i mladih. Djeca koja rastu uz roditelje koji se ne predaju, čak ni kad ih život potpuno slomi, uče kako se bori i kako se ne gubi nada. Uče da su vrijednosti poput poštenja, istrajnosti i vjere važnije od prolaznih životnih uspjeha.
Na svečanosti povodom završetka hafiskog ispita Eldina Čolića, okupljeni su svjedočili ne samo velikom vjerskom dostignuću, nego i snazi jedne porodice koja je iz pepela svojih tragedija izgradila primjer uspjeha. Osmijeh na licu njegovog oca, iako u invalidskim kolicima, zrači spokojem, vjerom i ponosom.
U današnje vrijeme, kada se sve više suočavamo s problemima mentalnog zdravlja djece i mladih, priče poput ove su od neprocjenjive vrijednosti. One nas uče da je mentalno zdravlje duboko povezano sa emocionalnim okruženjem, porodičnom stabilnošću i duhovnim temeljima koje djeca iz najranijih dana usvajaju.
Zato, kad god pomislimo da je sve izgubljeno, sjetimo se porodice Čolić. Jer, iz doma u kojem se uči Kur’an, gdje se uprkos invaliditetu podižu hafizi, dolazi poruka: snaga volje, ljubavi i vjere može oblikovati budućnost na najljepši mogući način.
Hvala Dino, hvala Selma – vaša priča ostaje trajna inspiracija za sve nas.
