Dok mnogi mladi ljudi sanjaju o životu u inostranstvu, Emrah Beganović, 27-godišnjak iz cazinskog naselja Liskovac, odlučio je da se vrati kući i izgradi budućnost u Bosni i Hercegovini.
Njegova priča svjedoči da se s vizijom, radom i ljubavlju prema domovini može stvoriti uspješan posao, čak i u ruralnim krajevima. Danas je vlasnik „Begove farme“, mjesta koje sve više postaje prepoznatljivo po konjičkom turizmu u Krajini.
Povratak s iskustvom i znanjem
Emrah je kao tinejdžer napustio BiH i otišao u Italiju, gdje je proveo veći dio svoje mladosti. Tamo je završio srednju školu i radio u nekoliko firmi, među kojima su i one koje se bave proizvodnjom luksuznih jahti i preradom mesa. Naučio je zanatske vještine, stekao disciplinu i osjetio kako funkcioniše zapadno tržište rada.
Ipak, u njemu je tinjala želja da se jednog dana vrati i pokrene vlastiti biznis. Pandemija koronavirusa pomrsila mu je prve planove o pokretanju trgovinskog posla, ali nije odustao. U fokusu su mu tada postali resursi koje je imao – zemlja, znanje i snažna volja.
Od poljoprivrede do konjičkog turizma
Emrah se prvo posvetio poljoprivredi, uzgoju stoke i uslugama uređenja imanja, no pravi preokret se dogodio kada je iz čiste ljubavi kupio prvog konja. Kako kaže, želio je da jaše po vlastitom imanju i tako ispuni dječački san. Međutim, interes mještana i posjetilaca za rekreativno jahanje iznenadio ga je. Ubrzo je nabavio i drugog konja, jer konji su društvene životinje i ne vole biti sami.
Tako je rođena mala ergela koja danas broji pet konja – četiri kobile i jednog pastuha bosansko-arapske pasmine, autohtone vrste konja s velikim potencijalom za turizam, sport i očuvanje tradicije. Upravo ova pasmina čini srž njegovog koncepta – konjički turizam u Krajini.
Sve veći interes i planovi za budućnost
„Begova farma“ sve češće privlači posjetioce iz različitih dijelova Unsko-sanskog kantona, poput Bihaća, Cazina i Velike Kladuše, ali i pripadnike bh. dijaspore koji ljeto provode u domovini. Ture koje Emrah nudi traju između sat i po do dva sata i pokrivaju staze dužine oko 15 kilometara kroz netaknutu prirodu Krajine. Cijena jahanja je 50 KM po osobi, što je više nego prihvatljivo za iskustvo koje nudi spoj adrenalina, prirode i tradicije.
Pored iznajmljivanja konja, Emrah ima i ambiciozan plan da pokrene školu jahanja. Iako posjeduje veliko iskustvo i znanje, problem je što u Unsko-sanskom kantonu ne postoji formalna institucija za obuku i certificiranje instruktora jahanja. To ga ne obeshrabruje, ali ističe da bi mu bilo kakva institucionalna podrška mnogo značila.
„Volio bih da mi država pomogne da završim obuku i steknem licencu. To bi dodatno unaprijedilo kvalitet usluge i povećalo povjerenje korisnika“, kaže Emrah.
Povezivanje kroz udruženja i razvoj lokalne zajednice
U cilju institucionalnog nastupa prema vlastima, Emrah planira inicirati osnivanje kantonalnog udruženja koje bi okupilo sve konjičke klubove i pojedince koji se bave uzgojem i jahanjem. Takva organizacija bi mogla zagovarati ulaganja u očuvanje bosanske pasmine konja i razvoj konjičkog sporta, ali i doprinijeti većoj vidljivosti ruralnog turizma u Krajini.
„Naš kanton ima potencijal za razvoj konjičkog turizma, ali i obavezu da očuva tradiciju i autohtone vrste. To je prilika da spojimo ljubav prema životinjama, očuvanje prirode i ekonomski razvoj“, dodaje on.
Inspiracija za druge mlade
Emrahova priča je snažna poruka mladima koji razmišljaju o povratku ili pokretanju vlastitog biznisa u Bosni i Hercegovini. Iako se suočavao s preprekama, od neuspjeha u trgovini do nedostatka infrastrukture za konjički sport, uspio je pronaći svoje mjesto i kreirati posao koji ne samo da ga ispunjava, već i koristi lokalnoj zajednici.
Konjički turizam u Krajini, koji je još uvijek u razvoju, kroz ovakve primjere pokazuje ogroman potencijal. Spoj prirodnih ljepota, kulturne baštine i autentičnih iskustava čini ga privlačnim za domaće i strane posjetioce.
