Emil Piljug, bivši igrač i sadašnji trener u FK Mladost Doboj-Kakanj, kroz rad s omladinskim kategorijama stvara novu generaciju fudbalskih nada. Njegova priča je priča o predanosti, viziji i ljubavi prema fudbalu.
U svijetu gdje su reflektori često usmjereni samo na profesionalce i velike transfere, istinske fudbalske priče pišu se daleko od glavne scene. Jedna od takvih priča dolazi iz Kaknja, gdje Emil Piljug – bivši igrač, a danas posvećeni trener omladinskih selekcija FK Mladost Doboj-Kakanj – već godinama nesebično ulaže sebe u razvoj mladih fudbalskih nada.
Početak priče: Od Rudara do Mladosti
Emilova fudbalska avantura počela je u Rudaru, lokalnom klubu gdje je prve korake napravio pod vodstvom trenera Besima Gafurovića. Bila je to generacija za pamćenje, a emocije sa finala Kupa BiH na Koševu i danas nosi u srcu.
Godine 2001. prelazi u Mladost Doboj-Kakanj, tada klub u najnižem rangu takmičenja. Iako se činilo kao korak unazad, za Emila je to bio novi početak. U klubu skromnih mogućnosti, ali velikog entuzijazma, pronašao je zajednicu koja živi fudbal.
“Nije bilo luksuza, ali bilo je srca. To je ono što me zadržalo u Mladosti,” prisjeća se Emil.
Od igrača do mentora: Nova faza
Nakon što je 2015. završio igračku karijeru, Piljug dobija poziv da preuzme omladinske selekcije kluba. Iako u početku nesiguran, ubrzo otkriva koliko mu rad s djecom donosi ispunjenje.
“Danas više vremena provodim na terenu nego kod kuće. Djeca su energija koja me pokreće,” priznaje s osmijehom.
Trener s vizijom
Pod njegovim vodstvom, omladinske ekipe Mladosti bilježe zapažene rezultate. Njegov cilj je jasan – stvoriti domaći kadar koji će jednog dana činiti prvi tim.
“Želim da Mladost bude prepoznatljiva po svojim dječacima, ne po posuđenim igračima,” ističe.
Ostvarenje UEFA C licence bio je važan korak ka toj misiji. Kroz edukaciju, shvatio je da trenerski posao nije samo trening – to je rad s mladim karakterima, emocijama i vrijednostima koje se prenose van terena.
“Trener mora biti pedagog, psiholog i prijatelj. Djeca ne pamte samo vježbe, već kako si ih učinio da se osjećaju.”
Infrastruktura kao oslonac
Zahvaljujući ulaganjima, danas klub ima kvalitetan glavni teren s reflektorima, što omogućava treninge i u večernjim satima. Ipak, Piljug smatra da to nije dovoljno:
“Potrebno je ulagati i u pomoćne terene i svlačionice. Ako želimo ozbiljan razvoj, infrastruktura mora pratiti ambicije.”
Pritom ne zaboravlja pomenuti važnost podrške koju klub dobija od sponzora i pojedinaca poput Mensura Mušije, čiju pomoć smatra ključnom za napredak omladinskog pogona.
Više od igre: Fudbal kao životna škola
Za Emila, Mladost nije samo fudbalski klub. To je porodica, zajednica u kojoj svako dijete ima priliku da raste, ne samo kao igrač, nego i kao čovjek.
“Fudbal nas uči borbi, timskom duhu i poštovanju. Moj posao je da ta djeca izrastu u ljude koji znaju cijeniti trud, rad i zajedništvo.”