Fiksni radari za mjerenje brzine ne snimaju s velikih udaljenosti – njihov stvarni domet iznosi do 100 metara, dok mjerenje počinje već na oko 10 metara od kamere.
Od pojave takozvanih „super radara“, milioni vozača širom regiona s posebnom pažnjom prate put uz cestu, nastojeći na vrijeme uočiti kontrolu brzine i reagovati kočenjem.
Jedna od najčešćih dilema među vozačima odnosi se na pitanje koliko daleko fiksne kamere zaista mogu snimati i mjeriti brzinu vozila. U javnosti se često mogu čuti tvrdnje o dometu od nekoliko stotina metara ili čak kilometara, ali stvarne tehničke mogućnosti govore drugačije.
Najčešće korištene fiksne kamere za nadzor brzine, poput sistema GATSO RT4, imaju maksimalni domet mjerenja brzine do 100 metara. U tom rasponu kamera može precizno izmjeriti brzinu vozila, napraviti jasnu fotografiju i pouzdano zabilježiti registarsku tablicu.
Minimalna udaljenost na kojoj započinje mjerenje iznosi oko 10 metara, što znači da kamera ne nadzire cijelu dionicu puta, već tačno definisani segment u kojem su ispunjeni svi tehnički uslovi za evidentiranje prekršaja.
Važno je naglasiti da fiksne kamere ne snimaju kontinuirano vozila koja im se približavaju s velike udaljenosti. Iako se kućište kamere može uočiti izdaleka, sistem se aktivira tek kada vozilo uđe u zonu mjerenja, gdje su tačnost očitanja i kvalitet fotografije dovoljni za pokretanje prekršajnog postupka, piše Jutarnji list.
Zbog toga su tvrdnje da fiksne kamere snimaju s nekoliko stotina metara ili više uglavnom netačne. Takvi dometi mogu se odnositi na mobilne policijske radare ili laserske uređaje koji se koriste u pokretnim kontrolama, ali ne i na klasične stacionarne kamere postavljene uz ceste, prenosi Telegraf.rs.