Uprkos snijegu koji je 10. januara zatrpao puteve u mjestu Slivno, općina Breza, i na pojedinim mjestima premašio visinu od pola metra, komšije Bošnjaci zajedno s porodicom pokazali su da ljudskost ne poznaje prepreke. Tog dana dostojanstveno je obavljena sahrana pokojne Ilinke Rašević, čija je posljednja želja bila da počiva pored svog supruga Radeta u rodnom mjestu.
Tišina snijegom prekrivenog sela bila je gotovo potpuna, ali je ljudska solidarnost govorila najglasnije. Komšije iz Slivna, Orahova i Neprivaja, ne pitajući za vjeru, porijeklo ili ime, uzeli su lopate u ruke i, uz pomoć traktora, omogućili da se ispuni želja porodice i pokojnice.
Ilinka Rašević je do smrti živjela na Mojmilu u Sarajevu, ali je željela da bude sahranjena u Slivnu, pored supruga Radeta. Simbolično, više od tri decenije ranije, 1992. godine, u gotovo istim zimskim uslovima, komšije su zajedno s porodicom sahranile i njenog supruga, potvrđujući da komšijska ljudskost u ovom kraju ima duboke korijene.
Posljednju želju pokojnice ispunili su njen sin Srđan, kćerka Nataša, snaha Sava i sestra od strica Rosa Rašević Studić, uz nesebičnu pomoć komšija. Prema riječima mještana, porodica Rašević bila je poznata i cijenjena po dobroti, poštenju i izuzetnim odnosima sa susjedima. Njihova kuća oduvijek je bila mjesto susreta, razumijevanja i zajedničkog obilježavanja praznika, bez obzira na vjeru i tradiciju.
Komšije ističu da su se u toj kući zajedno slavili Božići, Bajrami i Nove godine, te da su međusobno poštovanje i zajedništvo činili temelj života u Slivnu. Upravo zbog toga, kako kažu, ovaj događaj predstavlja istinsku sliku Breze i Bosne i Hercegovine.
Posebno emotivan bio je govor mladog sveštenika nakon vjerskog obreda, koji je izrazio duboku zahvalnost komšijama Bošnjacima. Njegove riječi, ispunjene poštovanjem i nadom, dodatno su naglasile snagu solidarnosti u trenucima kada je bol najveća.
U realizaciji sahrane učestvovali su, uz porodicu, i brojni mještani: Arif Sirotanović, Dževad Nahić, Meho Trebo Pile, Almir, Zehro, Murge, Osman, Belmin, Semir, Namir, Tarik, Muharem, kao i druga omladina i stanovnici sela.
Mještani poručuju da ovaj primjer treba biti putokaz svim građanima Bosne i Hercegovine da su različitosti bogatstvo, a ne prepreka. Ovaj događaj ostaje snažan podsjetnik da solidarnost, poštovanje i komšijska ruka pružena u teškim trenucima predstavljaju vrijednosti koje nijedno nevrijeme ne može zatrpati.