Mogući trilateralni vojni savez Turske, Saudijske Arabije i Pakistana mogao bi predstavljati najznačajnije sigurnosno preslagivanje u islamskom svijetu, s potencijalom da duboko promijeni regionalnu i globalnu geopolitiku.
Nakon godina međusobne distance i suzdržane saradnje, Turska i Saudijska Arabija, uz Pakistan kao ključnog trećeg aktera, mogle bi biti na pragu formiranja najjačeg vojnog saveza u historiji islamskog svijeta. Ovakve procjene sve češće se pojavljuju u regionalnim i međunarodnim analizama, naročito nakon tvrdnji da je trilateralni sporazum već u završnoj fazi.
Od rivalstva do strateškog partnerstva
Još sredinom maja prošle godine, Omer Taşpınar, profesor sigurnosnih studija na Nacionalnom odbrambenom univerzitetu u Washingtonu i Univerzitetu Johns Hopkins, upozorio je na duboko regionalno prestrojavanje koje prolazi ispod radara zapadnih lidera. Prema njegovoj analizi, globalne i regionalne promjene prvi put su se istovremeno poklopile u korist Ankare i Rijada.
Iran je oslabljen, Egipat je politički i strateški odsutan, dok Izrael, iako vojno snažan, pokazuje strateška ograničenja. Istovremeno, Sjedinjene Američke Države i Rusija imaju druge prioritete, a Kina ne pokazuje stvarnu spremnost da preuzme vodeću ulogu na Bliskom istoku. Takav vakuum moći, prema Taşpınaru, otvorio je prostor Turskoj i Saudijskoj Arabiji da se nametnu kao arhitekti novog regionalnog poretka.
Najave mogućeg vojnog saveza
Pola godine kasnije, ove procjene dobile su dodatnu težinu. Turski politički komentator Eyüp Sağcan objavio je da je revolucionarni vojni savez između Turske, Saudijske Arabije i Pakistana praktično spreman i da se uskoro očekuje njegovo potpisivanje. Prema njegovim tvrdnjama, riječ je o paktu koji bi mogao imati dalekosežne posljedice po globalnu sigurnost i, kako navodi, „osigurati sigurnost muslimanima širom svijeta“.
Iako za sada nema zvanične potvrde, pakistanski portal Timesofislamabad ističe da postojeća odbrambena saradnja između ove tri države daje realan kontekst takvim nagađanjima.
Postojeći temelji saradnje
U septembru 2025. godine Saudijska Arabija i Pakistan potpisali su Strateški sporazum o međusobnoj odbrani, čime je značajno produbljeno njihovo dugogodišnje sigurnosno partnerstvo. Ovaj sporazum predviđa uzajamnu odbranu u slučaju agresije, a analitičari ga vide kao pokušaj Rijada da ojača odvraćanje u nestabilnom regionalnom okruženju. Pakistan, kao jedina muslimanska zemlja s nuklearnim oružjem, daje tom partnerstvu posebnu stratešku težinu.
Istovremeno, Turska i Pakistan već godinama razvijaju bliske vojne veze, uključujući zajedničke vježbe, prodaju naoružanja i transfer tehnologije. Saradnja obuhvata projekte razvoja borbenih aviona i proizvodnje bespilotnih letjelica.
Odnosi Ankare i Rijada značajno su se popravili nakon pomirenja 2022. godine, što se ogleda u rastu saradnje u odbrambenoj industriji, uključujući zajedničku proizvodnju turskih dronova Akinci u Saudijskoj Arabiji, s planom da do 2026. godine više od 70 posto proizvodnje bude lokalizirano.
Promjena paradigme ili preuranjene procjene?
Prema analizi Timesofislamabada, sveobuhvatni trilateralni vojni savez predstavljao bi jasnu promjenu paradigme. Takav pakt mogao bi balansirati utjecaj Irana, Izraela ili zapadnih vojnih koalicija, te preoblikovati sigurnosnu arhitekturu Bliskog istoka i Južne Azije. Kombinacija pakistanskog nuklearnog kapaciteta, turskog članstva u NATO-u i razvijene odbrambene industrije, te finansijske moći Saudijske Arabije, stvorila bi izuzetno snažan savez.
Ipak, skepticizam ostaje prisutan. Turske obaveze prema NATO-u, saudijsko balansiranje odnosa sa Sjedinjenim Državama te osjetljiva pozicija Pakistana između Indije i Kine predstavljaju ozbiljne geopolitičke izazove.
Za sada nema zajedničke izjave niti potvrđenih diplomatskih informacija o skorom potpisivanju sporazuma. Međutim, snažan odjek ovih najava ukazuje na rastuće težnje ka većoj solidarnosti muslimanskog svijeta, posebno u kontekstu aktuelnih sukoba u Gazi, Jemenu i šire.