Nakon sastanka na vrhu u Washingtonu, Danska je zvanično saopćila da postoje temeljna neslaganja sa Sjedinjenim Američkim Državama oko budućnosti Grenlanda. Iako se strahovalo od najgoreg ishoda, uključujući prijetnje prisilnom aneksijom, razgovori su završeni bez direktne eskalacije. Umjesto toga, dvije strane su se složile da se ne slažu, uz odluku o formiranju zajedničke radne grupe koja će nastaviti tehničke razgovore o statusu tog arktičkog teritorija, piše njemački Tagesschau.
U aktuelnim geopolitičkim okolnostima izdvajaju se četiri realna scenarija za budućnost Grenlanda.
Vojno preuzimanje otoka
Američki predsjednik Donald Trump u više navrata je spominjao mogućnost vojnog preuzimanja Grenlanda. Sjedinjene Američke Države već imaju vojno prisustvo na otoku, s oko 200 vojnika u svemirskoj bazi Pituffik, prema podacima danskog Ministarstva vanjskih poslova. Ipak, ta snaga ne bi bila dovoljna za brzu operaciju, zbog čega bi se napad morao oslanjati na dodatne trupe dovedene izvana.
Ključnu ulogu u takvom scenariju mogla bi imati Druga flota američke mornarice, a navodno su u toku i izrada novih operativnih planova, koje je Trump zatražio nakon akcije hvatanja venecuelanskog predsjednika Nicolása Madura.
Međutim, vojni napad na Grenland značio bi napad na članicu NATO-a, što bi aktiviralo klauzulu o uzajamnoj pomoći. Iako ona ne podrazumijeva automatsku vojnu reakciju, stvorila bi presedan bez presedana, jer bi NATO morao reagovati na akciju jedne od svojih najvažnijih članica. Danska premijerka Mette Frederiksen upozorila je da bi takav čin faktički značio kraj NATO saveza.
Kupovina Grenlanda
Trump je više puta otvoreno govorio o želji da SAD „stekne“ Grenland. Washington je i ranije pokazivao interes za otok, a nakon Drugog svjetskog rata SAD je Danskoj ponudio 100 miliona dolara u zlatu, ali je ponuda tada odbijena.
Ideja je ponovo aktualizirana tokom Trumpovog prvog mandata, a nakon pobjede na izborima 2024. godine dobila je novu težinu. Prema američkim medijima, državni sekretar Marco Rubio kasnije je pokušao ublažiti vojnu retoriku, sugerirajući da su prijetnje bile sredstvo političkog pritiska.
New York Times navodi da je Trump zatražio ažurirani plan za kupovinu otoka, dok je Reuters objavio da se razmatraju ponude u rasponu od 10.000 do 100.000 dolara po stanovniku. I Danska i grenlandske vlasti takve prijedloge su odlučno odbile.
Referendum i nezavisnost
Grenland je samoupravni dio Kraljevine Danske, ali ima pravo da putem referenduma proglasi nezavisnost. Američki senator John Kennedy nedavno je spekulirao da bi nezavisni Grenland mogao dobrovoljno pristupiti SAD-u.
Međutim, ankete provedene prošlog proljeća pokazuju da se oko 85 posto Grenlanđana protivi pripajanju SAD-u. Široka koalicijska vlada formirana nakon parlamentarnih izbora dodatno potvrđuje otpor takvoj ideji.
Grenlandski premijer Jens Frederik Nielsen jasno je poručio da Grenland, ako mora birati, ostaje uz Dansku, NATO i Evropsku uniju, čime je referendum u ovom trenutku učinjen malo vjerovatnim.
Jačanje vojne prisutnosti na Arktiku
Sporazum iz 1951. godine omogućava američkim snagama korištenje Grenlanda u zamjenu za njegovu odbranu. Iako je većina američkih baza zatvorena, sporazum ostavlja mogućnost brzog povećanja vojnog prisustva.
Ipak, Trump smatra da postojeća infrastruktura nije dovoljna, pravdajući to rastućim prijetnjama iz Rusije i Kine. Zbog toga se unutar NATO-a sve češće govori o jačanju prisutnosti na Arktiku. Uskoro bi trebala početi zajednička izviđačka misija više država, uključujući Njemačku, s ciljem procjene vojnih potreba Danske.
Danska također planira proširiti svoje snage na Grenlandu, gdje su trenutno stacionirane jedinice Arktičke komande i patrolne snage. Nakon ruske invazije na Ukrajinu, NATO ponovo prepoznaje Arktik kao strateški ključnu regiju, ali ostaje otvoreno pitanje da li je jačanje prisutnosti krajnji cilj SAD-a ili samo korak ka daljim zahtjevima.