Odluka Tužilaštva Brčko distrikta BiH da zbog zastare ne sprovodi istragu protiv doktora u čijem su dvorištu pronađeni posmrtni ostaci žrtava genocida izazvala je ogorčenje porodica i udruženja žrtava, koji tvrde da im je uskraćena pravda.
S druge strane, pravni stručnjaci osporavaju primjenu zastare u ovom slučaju i ističu da je neophodno istražiti kako su posmrtni ostaci dospjeli kod doktora i ko je u tome učestvovao.
Vijest o obustavi istrage posebno je pogodila porodice Salke Hadžića i Mensura Nukića, čiji su posmrtni ostaci 2023. godine pronađeni i ekshumirani iz dvorišta doktora Nebojše Mraovića u Brčkom, ispod fontane.
Idriz Nukić, brat Mensura Nukića, otvoreno je izrazio ogorčenje zbog odluke Tužilaštva.
– To je sramota. Kako može zastarjeti? Imaju svjedoci, porodica koja je prijavila, pronađeno u njegovoj avliji, i da nema pravnog osnova – to je van pameti – rekao je Nukić, dodajući da je takva odluka neprihvatljiva.
Podsjetio je da su posmrtni ostaci njegovog brata već jednom ukopani 2011. godine, a da su dodatne kosti pronađene tokom reekshumacije ispod fontane u dvorištu doktora.
– Znamo da je ubijen, ali ovaj slučaj je mimo svake ljudskosti. Čovjek je priznao da je donio kosti i zakopao ih u svojoj avliji – rekao je ranije Nukić.
Tužilaštvo Brčko distrikta navelo je da je 6. marta donesena naredba o nesprovođenju istrage zbog apsolutne zastarjelosti krivičnog gonjenja za djela “povreda mira umrlog” i “neprijavljivanje krivičnog djela”.
Prema njihovom tumačenju, zastara za prvo djelo nastupila je još 2004. godine, a za drugo 2008. godine.
Tužilaštvo BiH ranije je predmet ustupilo Brčko distriktu kao nadležnoj instituciji, uz napomenu da je i državno tužilaštvo zaključilo da postoji zastara.
Advokat Darko Milićević, koji zastupa bivšu suprugu doktora Mraovića i podnositeljicu prijave, osporava ovakvo tumačenje.
Ističe da se ne može smatrati da je krivično djelo završeno krajem devedesetih, jer je, prema njegovim riječima, doktor godinama manipulirao posmrtnim ostacima.
– Sve vrijeme dok ih je nosio, skrivao i na kraju zakopao, krivično djelo je trajalo. Ne može se reći da je završeno 1997. ili 1998. godine – smatra Milićević.
Dodaje da je vršilac dužnosti glavnog tužioca odbio njihovu žalbu, iako je djelimično prihvatio njihove argumente.
– Po toj logici, ako neko uzme posmrtne ostatke i zakopa ih u svom dvorištu, nakon toga više nema povrede mira umrlog, što je pogrešno – istakao je.
Prema njegovim riječima, jedina preostala mogućnost je apelacija Ustavnom sudu.
Naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Hikmet Karčić smatra da ovaj slučaj treba posmatrati i kao pokušaj prikrivanja zločina i negiranja genocida.
– Sama činjenica da su posmrtni ostaci bili sakriveni predstavlja oblik negiranja, a javnost još uvijek ne zna kako su dospjeli kod doktora niti ko je u tome učestvovao – rekao je Karčić.
Predsjednica Udruženja “Žene Srebrenice” Nura Begović poručila je da porodice i dalje osjećaju nepravdu i ogorčenje.
– Mi smo u borbi za istinu i pravdu dan i noć. Ovakve odluke nas dodatno bole. Kako je moguće da neko zakopa posmrtne ostatke u svojoj avliji i da ne odgovara? – upitala je.
Sličan stav iznio je i Sead Golić, predsjednik Udruženja porodica nestalih iz Brčko distrikta, naglašavajući da se ne radi o običnim kostima.
– Ovo su kosti žrtava genocida. To ne može zastarjeti. To je produženi zločin jer su kosti skrivene – rekao je Golić.
Podsjetimo, u julu 1995. godine u Srebrenici je počinjen genocid u kojem je ubijeno više od 7.000 muškaraca i dječaka. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su u desetinama masovnih grobnica, dok se za oko 1.000 osoba i dalje traga.